Svojedobno je velika narodnjačka diva i u to vrijeme iberpopularna Lepa Brena na novinarski pokušaj provokacije uobličen u pitanju o njenoj školskoj spremi lakonski odgovorila da je studij samo za glupe.
Brena je svoj stav tumačila činjenicom da ona nedostatak formalnog obrazovanja nikako ne shvaća kao hendikep. S obzirom da je uspješna, bogata, a Bog joj je podario ljepotu, studiranje joj ne treba. `Nek' studiraju oni manje pametni, neuspješni i manje lijepi`, poručila je Brena.
Tada se, za razliku od današnjih dana, Brenine riječi nisu pretjerano ozbiljno shvatale. Njen odgovor je tumačen kao elegantno izbjegavanje neugodnog pitanja. Uvijek se sa visine akademske nedodirljivosti moglo cinično kazati da se znanje i prave vrijednosti ne mogu kupiti novcem ni dobrim izgledom. Relativno pravedni sistem ipak nije dozvoljavao da svako nosi počasne akademske titule.
Danas, kada su Brenino mjesto na pozornici preuzele njene nebrojene silikonske nasljednice, riječi uspješne Brčanke djeluju gotovo proročanski. Studiranje je raznim skandalima gotovo obezvrijeđeno.
Posljednji slučaj kada dekan jednog fakulteta u Sarajevu (fakulteta koji slavi 45 godina postojanja) javno prizna da je omogućio `poseban režim` za 230 studenata čime im je pomogao da četvorogodišnji studij završe (polože 38 ispita i uredno diplomiraju) za samo 69 mjeseci, samo je jedan u nizu primjera koji čovjeka natjeraju da stavi prst na sljepoočnicu i da se upita zašto studirati.
Kolege iz Oružanih snaga BiH bore se za ista mjesta u budućem rasporedu snaga. Jedni pošteno studiraju mukotrpno i pod stare dane uče dok drugi izmisle fol, plate i `pod posebnim režimom'' kao genijalci svakih deset dana polože po ispit i završe fakultete.
Nepoštenih studenata je uvijek bilo i uglavnom ih je teško osuđivati jer u prirodi je da ljudi žele sebi da olakšaju stvari pa makar i na takav način. Međutim, šta je sa profesorima. Dekan jednog sarajevskog fakulteta javno priznaje da je obezbijedio `specijalni` status nekim studentima. Dekan drugog fakulteta javno je uhvaćen u prepisivanju naučnog djela. Dekan trećeg fakulteta, doduše privatnog, bio je ujedno i vlasnik i predavač i student na istom fakultetu. U Banjaluci je više godina kao viši asistent na Stomatologiji radio mamin sin koji nije završio srednju školu... I nikom ništa.
Vjerovatno nije problem u 230, pa čak ni hiljadu sumnjivih diploma, sve i da su one podijeljene slučajnim prolaznicima na ulici. Nije nepremostivo ni to što su neki od akademskih lidera u Sarajevu proglašeni plagijatorima ili uzurpatorima stanova. Kada dođe pravo vrijeme i neko ko će se malo baviti svojim poslom lahko je poništiti nevažeće diplome i sankcionisati profesore.
Najteže posljedice, koje se vjerovatno nikada neće moći ispraviti, jesu u tom što se već godinama u BiH odgajaju studenti kojima su poznati ovi slučajevi i kojima je normalno da se uči radi diplome, a ne radi istinskog znanja. Odrastaju generacije mladih kojima profesori pokazuju da je isplativije biti nečastan nego `zagrijati stolicu`. Uvjerenje da se i znanje može kupiti novcem i obezbijediti prevarom garant je da će ovaj haos biti prisutan još decenijama.