Iako je Javno preduzeće "Željeznice FBiH" na kraju 2005. godine zabilježilo dugove veće od 200 miliona KM, od čega samo za poreze i doprinose duguju oko 72 miliona KM, moglo bi se reći da je ovo uspješan kolektiv.
Dakle, Vlada FBiH je `Željeznicama FBiH` dala uslovno obećanje i lažnu nadu, tim prije što je plan usvajan sredinom godine kada je bilo neizvjesno hoće li odnekud pasti tih sedamdesetak miliona KM ili neće, a `Željeznice` su se ponašale kao da je obećanje čvrsto da čvršće ne može biti i na kraju godine svi iznenađeni - nedostaje blizu 70 miliona KM! No, sudeći prema onom što piše u revizorskom izvještaju - u ovom preduzeću nema rasipništva (osim povećanja plata od 20 posto), nema nezakonitih nabavki, nema kupovine skupih automobila, mobitela, stanova, ogromnih reprezentacija... Nema ničega što bi trebalo da izazove zgražanje javnosti i osudu uprave preduzeća. Čak bi se matematički moglo dokazati da su željeznice poslovale `u plusu`, jer su na kraju godine imali manjak oko 69 miliona, a Vlada im je `ostala dužna` oko 70 miliona KM. Istovremeno, imaju nenaplaćena potraživanja oko 50 miliona KM, a dugovanja za porez i doprinose, u skladu sa državnim zakonom o željeznicama, mogu izmirivati narednih 10 godina. Dakle, `Željeznice BiH` su uspješno preduzeće, ali...
Gdje je problem? Evropski standardi, u koje se svako malo zaklinjemo, predviđaju da država iz budžeta finansira održavanje željezničke infrastrukture i sufinansira željeznički putnički saobraćaj, te da vraća dugove koje uzimaju željeznička preduzeća za održavanje infrastrukture ili nabavku vozila. No, kod nas toga nema. Kupuju se vagoni koji prevazilaze mogućnosti pruga jer je kredit bio povoljan, a onda preduzeća bez para održavaju prugu. U Vladi kažu da nedostaje političke volje i opredjeljenja da se u budžetu predvide sredstva za ove potrebe, ili da se posegne za nekim kreditom. No, kažu da je ove godine dobra prilika bio i višak od PDV-a, iz kojeg se moglo malo zgrabiti i za željeznice. Dakle - nije Vlada nego parlament?
U međuvremenu vožnja vozom na nekim relacijama košta i traje isto kao i vožnja autobusom i daleko je udobnija. Bila bi još ugodnija kada voz na određenim dionicama ne bi išao brzinom prosječno brzog hoda. Uz ove podatke ne smiju se zaboraviti povoljnosti koje daje prevoz roba i goriva željeznicom, no za sve to su potrebne mnoge druge pretpostavke, ali prije svega politička volja i realan odnos prema potrebama i mogućnostima. U svakom slučaju - sretan put svakom ko se odluči na vožnju vozom, a Vladi FBiH molba da nepreciznim i neutemeljenim procjenama ne uništava javna preduzeća. Jer javna preduzeća nisu `svačija i ničija`, ona su preduzeća koja pružaju usluge koje će trebati i unucima onih koji donose takve procjene.