Susret prijatelja u Sarajevu, zakazan povodom proslave 90. rođendana jednog od njih, otkazan je jer su neki gosti, "pozvani" na slavlje, međusobnu ljubav odlučili dokazati prolijevanjem krvi. Nakon smirivanja nereda, koji su odgodili prijateljsku fudbalsku utakmicu Hajduka i Željezničara, svi se zaklinju da žale zbog sukoba i ponovo pozivaju na obračun sa huliganstvom. Kao kulisa tim apelima imamo prebrojavanje povrijeđenih navijača i policajaca i ocjene kako je sve politički izrežirano.
Identičnih poziva i dijagnoza naslušali smo se i proteklih dana kada su ljubitelji nogometa boje svojih klubova branili linčovanjem suparničkih navijača i igrača u Banjaluci i Mostaru. Da se ne bi izvukao pogrešan zaključak kako van stolnih gradova konstitutivnih naroda nema života (i smrti), podsjetićemo da su ranije ratovi vođeni na stadionima i ulicama i ostalih bh. gradova. Gdje god je bilo šačice fanova dovoljno zagrijanih za odvaljivanje tribina ionako razvaljenih stadiona i dovoljno odvažnih da okupljeni u čoporu nauče pameti protivnika već oborenog na zemlju.
Upućeni u sportska dešavanja i globalne trendove svaki put, pa i sada poslije krvave epizode odigrane kod "Željinog" stadiona, kažu da po navijačkim neredima nismo nikakav izuzetak u svijetu.
Upućeni kažu i da nemamo jedinstvenog zakona o sportu pa valjda zbog toga kod nas epilog utakmica nije broj datih i primljenih golova, nego broj pretučenih, zbodenih, upucanih...
Upućeni tvrde i da nam nedostaje zakonski okvir namijenjen isključivo za eliminaciju nasilja na sportskim terenima i oko sportskih borilišta. Upućeni ponavljaju i da se izgrednicima manipuliše s političkih vrhova i da je stoga cijelo društvo odgovorno za razbijene glave ili samo zapaljene policijske automobile.
Upućeni apeliraju i na medije da objektivno informišu umjesto da zaluđuju i mobilišu. Upućeni, a uvijek se jedni te isti eksperti oglašavaju, jedino još nisu rekli da nemamo baš nikakvih zakona u državi i da su ti, kojima se manipuliše, odreda djeca i maloljetnici bez još razvijene svijesti o dobrom i lošem. Kod ovih upućenih konstanta je to što je većina njih u upravama klubova na čijim se terenima dešavaju incidenti. Konstanta je i to što upućeni svoje savjete dijele gostujući u medijima čiji novinarski prilozi uoči utakmica, ocijenjenih kao događaj visokog rizika, umjesto najave sportskog događaja uporno puštaju snimke sa ranijih nereda u kojima je bilo i mrtvih.
Neupućenom svijetu nije jasno da li se ovim huškačkim medijskim najavama ciljano ili nesvjesno navijače podsjeća na šta su sve bili spremni u prošlosti i poručuje im se da bi nešto slično mogli ponoviti. Laički posmatrano, naivno je, na primjer, očekivati da utakmica mostarskih rivala Zrinjskog i Veleža protekne u miru ako njihov susret očekujemo danima gledajući televizijski spot koji prikazuje ubistvo navijača u Širokom Brijegu.
Neupućeni ne razumiju zašto bi gađanje mladića komadom betona odvaljenog s tribina trebalo sankcionisati primjenom (ne)postojećeg zakona o sportu kad ovaj grozomorni prizor predstavlja pokušaj ubistva, a ovo krivično djelo zavedeno je u Krivičnom zakonu kojeg imamo. Sportske neznalice ne prihvataju ni izgovor da demoliranje naselja oko stadiona moramo iznova gledati i preživljavati jer nema specifičnog zakona koji tretira navijačko nasilje. Uništavanje privatne i javne imovine takođe je već navedeno u postojećim zakonima, što u krivičnom, što u zakonu o javnom redu i miru.
Laicima za psihologiju mase, kojom eksperti objašnjavaju spontane i organizovane rušilačke pohode, ne ide u glavu kako ovom mehanizmu manipulacije uvijek podlegne ista grupica "navijača" a ostatak su kao uzorni simpatizeri. Nejasno je i s kojim pravom o negativnom uticaju politike na sportska dešavanja upozoravaju ljudi koje isključivo politički angažman održava na naslovnicama novina.
"Plašimo se da je sve ovo dirigirano od nesportskih elemenata. Politika se ozbiljno miješa u sport i to se mora zaustaviti drakonskim mjerama prema huliganima", izjavio je nakon nereda član Uprave Željezničara Gradimir Gojer, koji je i potpredsjednik neprofitne i humanitarne organizacije poznatije kao Stranka za BiH.
Kao i članovi uprava drugih klubova oko čijih se terena vodio rat, Gojer je navijače svog tima pohvalio zbog pristojnog ponašanja a kao jedine krivce prozvao simpatizere gostujuće ekipe iz Splita. I ovaj ugledni pozorišni reditelj propustio je neupućenima objasniti koji to režiser stoji iza politički režiranih nereda oko stadiona "Grbavica". Očito je ovdje dovoljno to što eksperti znaju i ko je kriv i šta je pozadina i šta je rješenje. Obračuni se, dakle, dešavaju zbog anonimne bezgrešne rulje kojom se lako politički manipuliše, a sve zato što nam nedostaje specijalnih zakona. U ovako zamagljenoj situaciji u kojoj "izvjesni politički krugovi iz njima poznatih razloga ruše sve što je napredno" niko, nažalost, ne mora preuzimati odgovornost. Svi su amnestirani, od navijača - "žrtava" manipulacije do organizatora takmičenja, službi obezbjeđnja i policijskih agencija. Zato će i dalje svaka utakmica biti rizični događaj jer očito ni ne može drugačije u državi gdje je sam život događaj od najvišeg rizika.