BRISEL - Kada je dao crveno svjetlo za početak pregovora o pristupanju Sjeverne Makedonije i Albanije, francuski predsjednik Emanuel Makron uništio je ključnu strategiju Unije za transformaciju za Zapadni Balkan, jer ne samo da je članstvo u EU udaljeno za dvije države Zapadnog Balkana već i ostale polako gube nadu, piše briselski portal Politiko.
To, međutim, ne mora nužno da bude loše, jer kao što je svojevremeno rekao britanski premijer Vinston Čercil, ne treba protraćiti dobru krizu, dodaje se u analizi.
"A, činjenica je da članice (EU) poput Francuske ne mogu da se slože i podrže presudu Evropske komisije, koja je prethodno ocijenila da su i Sjeverna Makedonija i Albanija ispunile kriterijume za početak razgovora, zaista je kriza. To govori da vlade članica EU ne vjeruju EK, što čini proces proširenja nepredvidivim", navodi se u tekstu.
Međutim, to ne znači da EU treba da odustane od Balkana, već da trenutni zastoj treba da posmatra kao priliku da preispita svoj odnos sa regionom.
"Za EU ovo bi mogao da bude trenutak da konačno razvije bolje strategije za suočavanje sa autokratama u regionu, koji trenutno nemaju potrebu, a ni namheru da odustanu od neformalne kontrole nacionalnih institucija", piše Politiko.
Evropska komisija je prošle godine to prepoznala kao problem, ali se sa njim suočila suviše bojažljivo. Umhesto toga, odlučila je da proces proširenja bude komplikovaniji.
Francuska tvrdi da želi da poboljša način na koji EU pristupa pregovorima o proširenju, ali nije ponudila način na koji bi to trebalo uraditi. Zbog toga je ovo pravi trenutak da EU to preuzme na sebe i razvije novu spoljnu politiku u regionu koja će se fokusirati samo na proces pristupanja, makar i po cijenu dobre diplomatije, prenosi Blic.
Pristup bloka Zapadnom Balkanu predugo se oslanjao na princip po kome je ideja članstva u EU bio jedini podsticaj za rješavanje otvorenih sporova.
Taj metod nije djelovao na primjeru Srbije i Kosova, ocjenjuje Politiko.
Dijalog s Briselom je bio vođen obećanjem da će normalizacija odnosa Beograda i Prištine otvoriti njihov put ka članstvu u EU, ali to više ne djeluje godinama unazad, uništeno je razgovorom o pomjeranju granica i neizvjesnošću da li će pet članica bloka koje ne priznaju Kosovo promijeniti mišljenje.
Mogućnost EU članstva bio je dovoljan podsticaj za neke zemlje, ali to je samo odvraćalo pažnju sa stvarnog problema. Suviše dugo se spoljna politika EU oslanjala na ideju o članstvu kao o nekoj vrsti lijeka, umjesto na intenzivno posredovanje.
EU i Zapadni Balkan sada su na prekretnici i moraju da smisle potpuno novi način za saradnju. Šest zemalja regiona moglo bi da pronađe polja politike koja bi mogli da integrišu u EU bez formalnog pristupanja, a EU bi mogla da ohrabri takve napore ekspertizom i resursima.
Na taj način, čak i ako se ispostavi da je put do članstva duži od očekivanog, region bi mogao da se približi EU. Čak i ako to sada nije zamislivo, države regiona bi mogle da postanu dio šengenske zone ili evropskog ekonomskog prostora. Na kraju bi ulazak u EU bio kraći i brži, jer bi se države postepeno integrisale u strukturu EU.
Rampa Sjevernoj Makedoniji i Albaniji treba da bude i dragocjena lekcija reformatorima u regionu koji su se predugo oslanjali na podršku autsajdera. Poruka iz Brisela sada je jasna - u ovome ste sami, zaključuje se u tekstu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.