U zadnje dvije godine okrutna braća kriva su za velik broj tragedija.
Za masakr u Parizu, za krvoproliće u redakciji Charlie Hebdoa, za bombaške napade u Bostonu.
Zadnjih sedam dana braća koja se najviše spominju u javnosti su zloglasna braća Ibrahim (31) i Salah Abdeslam (26) koji su, između ostalih, identificirani kao krivci za stravični pokolj u francuskoj prestolnici.
Dok je Ibrahim bio bombaš samoubica i raznio se ispred kafića, Salah je bio zadužen za logistiku, te je iznajmio jedan od automobila korišten tokom terorističkog napada. Za njim je izdana potjernica i policija još uvijek traga.
Braća su do prije mjesec i po dana bili vlasnici malog kafića Les Beguines u kojem je policija u avgustu napravila raciju. Zbog pronađene droge i dilanja policija je naredila da se kafić zatvori na pet mjeseci, počevši od 5. oktobra. Braća su mogla uložiti žalbu, ali nisu. Umjesto toga, prije šest sedmica prodali su lokal.
Naoružani kalašnjikovima i bacačem raketa braća francusko-alžirskog podrijekla Said (34) i Cherif Kouachi (32) izveli su krvavi napad na redakciju satiričnog časopisa Charlie Hebdoa u februaru ove godine pri čemu je ubijeno 10 novinara i dva policajca.
Nakon napada oteli su jednoga taoca i zabarikadirali se u tiskari četrdesetak kilometara od Pariza. U razgovoru s pregovaračima braća su tada navodno kazala kako žele umrijeti kao mučenici. Časopis je cijeli taj dan okruživao velik broj policajaca te su područje nadlijetali helikopteri. Ubijeni su u akciji francuskih komandosa, a talac je oslobođen.
Cherif je već otprije bio poznat službama za suzbijanje terorizma.Bio je dio džihadističke mreže otkrivene u Parizu, a 2008. je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora zbog optužbi za terorizam dok je Said Kouachi je 2011. proveo nekoliko mjeseci u Jemenu gdje ga je trenirala Al-Kaida. Obojica braće su bili na američkoj listi zabrane letenja i u bazi osoba povezanih s terorizmom.
Cherifa su pokopali u tajnosti u pariškom predgrađu Gennevilliers a grob mu je ostao bezimen jer vlasti nisu htjele da postane mjesto hodočašća. Said je pokopan u Reimsu.
Braća iz Čečenije Tamerlan (26) i Džohar (19) Carnajev krivi su za bombaški napad na bostonskom maratonu 2013.godine. Braća Carnajev su, uz napad na bostonskom maratonu, planirali su napad i u centru New Yorka.
U Bostonu su 15. aprila eksplodirale dvije bombe kućne izrade postavljene nedaleko od završne linije. Od posljedica eksplozije poginulo je 5, a povrijeđeno je 282 osobe. Policija je nedugo potom pronašla najmanje još jednu neeksplodiranu bombu. Tamerlan je ubijen tokom okršaja sa policijom dok je zajedno s bratom pokušao pobjeći.
Džohar je u maju ove godine proglašen krivim i osuđen je na smrtnu kaznu smrtonosnom inekcijom.Takvu odluku je nakon 14 sati vijećanja donijela 12-eročlana porota.Carnajev je mirno slušao presudu u sudnici, a tokom suđenja ispitano je 150 svjedoka. Porotnici su jednoglasno donijeli odluku o smrtnoj kazni te su zaključili da Carnajev nije pokazao kajanje za svoje postupke. No ipak se na kraju suđenja ispričao žrtvama
“Žao mi je zbog života koje sam uzeo, zbog patnji koje sam vam uzrokovao, zbog šteta koje sam počinio. U slučaju da postoji bilo kakva sumnja, ja sam kriv za ovaj napad, zajedno sa svojim bratom”, rekao je Carnajev pognute glave u sudnici. Bilo je to njegovo prvo obraćanje sudu.
U američkoj saveznoj državi Massachusetts, gdje je Carnajevu suđeno, nije smaknut ni jedan osuđenik gotovo 70 godina. Po zakonima te države smrtna kazna se ni ne može dosuditi, no Carnajevu je suđeno prema federalnom zakonodavstvu koji dopušta osudu na smrt smrtonosnom injekcijom.
Psihijatar: Braća se često bore za istu stvar
Ako je jedan brat fanatiziran, pogotovo ako je stariji, fanatizam prenosi na drugoga. To nije ništa čudno. Stariji je mlađemu u toku formiranja ličnosti autoritet u većini slučajeva. U spomenutim slučajevima u pitanju su i odgojne predispozicije jer oni su odrastali indoktrinirani svim stvarima za koje su se "borili". I to je već učinjeno prije nego su došli u kontakt s drugim ljudima, drugačijim vjerama i načinom života. Kod tih ljudi je i sužena svijest tako da nije rijetkost da se braća često bore za istu stvar”, kaže nam psihijatar Mijo Milas.