BON - Pod motom "Lukašenko, odlazi!" u Bjelorusiji se već mjesec dana protestuje protiv navodne izborne krađe, ali demonstranti ne znaju šta i kako dalje, piše Deutsche Welle.
Bjelorusija je već mjesec dana u političkoj krizi kakvu zemlja u svojoj novijoj istoriji još nije doživjela.
Predsjednik Aleksandar Lukašenko je na predsjedničkim izborima 9. avgusta navodno dobio nevjerovatnih 80 odsto glasova i to je u velikom dijelu društva izazvalo negodovanje, pošto je rezultat očigledno namješten, navodi njemački državni radio.
Od tada u Bjelorusiji na ulice izlazi stotine hiljada ljudi.
Oni zahtijevaju da Lukašenko, koji od 1994. autokratski vlada, podnese ostavku i da se raspišu novi izbori.
U proteklih tri do četiri godine vlastima u Minsku nije pošlo za rukom da bitno poprave odnos sa Zapadom.
Početkom 2020. Bjelorusija i Evropska unija su potpisale sporazum o viznim olakšicama.
Neposredno prije toga Lukašenko je boravio u Beču, a osim toga Bjelorusija i Sjedinjene Američke Države predstavile su plan o ponovnom dolasku njihovih ambasadora u Vašington i Minsk.
Na osnovu razmjera nasilja protiv mirnih demonstranta Zapad nije imao izbor, EU je osudio postupke državnih organa u Belorusiji i objavio da neće priznati rezultate izbora.
Ali i protesti stotina hiljada ljudi i najava sankcija Evropske unije kao da se razbijaju o odlučnost vladajuće klase u Minsku, piše DW.
Više diplomata, desetine novinara, poznati sportisti i umjetnici su se u međuvremenu pridružili demonstrantima i to pokazuje da je nezadovoljstvo veliko, ali režim do sada nije poljuljan.
Ni u jednom mjestu u unutrašnjosti, ni u jednom okrugu proteste nisu podržali predstavnici lokalne vlasti, a o njihovim ostavkama nema ni riječi.
Protesti su mirni, Bjelorusi ne pale automobilske gume, ne razbijaju izloge i ne pljačkaju prodavaonice, oni ne zaposjedaju upravne zgrade.
Jedino što službeni državni organi mogu prebaciti ljudima na ulicama je otpor državnoj sili, jer skupovi nisu dozvoljeni, piše DW.
Protestni pokret ipak do sada nije odgovorio na odlučujuće pitanje: ko će voditi zemlju, ako to ne može više biti Lukašenko?
Najizglednija kandidatkinja za to je Svjetlana Tihanovska, koja je učestvovala na predsjedničkim izborima kao najvažnija protivnica Lukašenka.
No zato što su joj prijetili otišla je u egzil i odatle poručila da nema ozbiljnu namjeru da postane političarka, a demonstrantima je potreban ugledni vođa koji bi brzo i samostalno donosio važne odluke i bio u zemlji.
Suštinsko pitanje, ko bi mogao preuzeti vlast poslije ostavke Lukašenka i dalje ostaje bez odgovora.
Dobija se utisak da ni demonstranti, ni oni koji važe kao jezgro opozicionog pokreta, ne znaju šta bi trebalo da bude sljedeći korak.
Bez sumnje, sadašnji režim je doživio prvi ozbiljan udarac, ali glava mu je još uvek iznad vode, navodi DW.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.