Svijet

Pratite nas na Google news

Da li će Libija biti podijeljena na istok i zapad?

Da li će Libija biti podijeljena na istok i zapad?
Foto: Pixabay | Da li će Libija biti podijeljena na istok i zapad?
Tanjug

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES ocjenjuje da je najopasnije u višegodišnjem ratu u Libiji to što glavni igrači u tom sukobu ne brine teritorijalna cjelovitost te zemlje.

U analizi "Libijska noćna mora 2020: Da li će Libija biti razdijeljena na istočnu i zapadnu Libiju", IFIMES navodi da su glavni igrači u libijskoj krizi sada Rusija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Francuska i Egipat na jednoj strani, te Turska i Italija na drugoj, a da su strateški i ekonomski interesi ovih zemalja glavni uzrok koji ih je doveo u Libiju.

Najopasnije pri tome je da te države ne brine teritorijalna cjelovitost Libije, već su ekonomski i strateški interesi oni koji su ih doveli u Libiju.

U analizi se navodi da je brz razvoj događaja i napredovanje snaga međunarodno priznate vlade u Tripoliju, doveli do pristanka generala Kalife Haftara na razgovore s tom vladom.

"Haftareve snage doživjele su više poraza u zapadnoj Libiji od međunarodno priznate vlade u Tripoliju, kojoj pomaže Turska, tako je došlo do povlačenja iz svih gradova u kojima su bile njihove snage uključujući i predgrađa libijske prijestolnice Tripoli", navodi se u analizi IFIMES.

Prethodno, naglašava se u analizi, privremeni vojni uspjesi Haftara uticali su na tome da odbije mirovno rješenje za libijsku krizu. Njegove snage uspjele su da osvoje gradove zapadne Libije, sve do predgrađa Tripolija, a zauzeli su i strateško mjesto Sirte.

"Vojne pobjede su tog penzioniranog vojnog komandanta uvjerile da odbije Skhiratski sporazum potpisan između libijskih frakcija 17. decembra 2015. pod okriljem UN", objašnjava se u analizi IFIMES i dodaje da je vrhunac moći Haftara postignut kada su se njegovim vojnim snagama pridružile i ruski plaćenici iz redova Vegner grupacije.

Do preokreta je došlo, naglašava se u analizi, kada međunarodno priznata vlada dobila vojnu pomoć od Turske i kada je zaustavljeno 14-mjesečno napredovanje Haftara.

"Rat između Vlade nacionalnog jedinstva i Haftarove vojske postao je neposredan rat između više država na teritoriji Libije", ističe IFIMES u svojoj analizi.

Kako navode, podrška Turske je došla u trenutku kada je između Ankare i međunarodno priznate vlade u Tripoliju potpisan sporazum o razgraničenju morske granice, čime turske vlasti žele da očuvaju izlazak na otvorenom moru, a time i prava na korišćenja nafte i plina.

Sa druge strane, IFIMES navodi da je Ruska Federacija i njena operacija u Libiji pokušaj za ruski prodor na sjeveru Afrike i Bliski istok, kao i da su libijsko pitanje i njegova ekonomska dimenzija politički važni za Kremlj.

"Moskva je u generalu Kalifi Haftaru pronašla pouzdanog partnera, kojeg je tražila u post Gadafijevoj Libiji", ocjenjuje IFIMES.

Kada je riječ o Evropskoj uniji, IFIMES navodi da ne postoji jedinstven stav po pitanju libijskog konflikta.

Dok Italija, s jedne strane, podržava tursku vojnu ulogu i pomaže vladi nacionalnog jedinstva u Tripoliju, Francuska, s druge strane, podržava i generala Haftara, a istovremeno priznaju međunarodno priznatu vladu u Tripoliju.

"Rim već godinu dana nemo posmatra francusku politiku u tom regionu, koja ugrožava italijanske ekonomske interese u Libiji, poput naftne kompanije ENI", objašnjava IFIMES.

Međutim, naglašava se da su evropske države zabrinute zbog situacije u Libiji imajući u vidu otvorenost migracijskog pitanja.

Kada je riječ o SAD, oni priznaju međunarodno priznatu vladu u Tripoliju, a nakon ruske podrške general Haftaru, čak je i američki Kongres počeo posvećivati dodatnu pažnju na pitanja vezana za Libiju.

Ipak, navode iz IFIMES, ne postoji nada koja bi pokazala da će u bližoj budućnosti libijska kriza biti riješena demokratskim, mirnim ujedinjenjem Libije.

"Rusko-turski razgovori na ministarskom nivou sredinom juna 2020. o istočnoj i zapadnoj Libiji i neka virtuelnoj crvenoj liniji u gradu Sirte, upravo na polovini države, daju naznake da će predsjednici Vladimir Putin i Redžep Tajip Erdoan postići dogovor kao u Siriji, tako da Haftar i dalje zadrži istočni dio Libije, a međunarodno priznata vlada u Tripoliju sačuva svoj zapadni dio", zaključuje se u analizi IFIMES.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije