LONDON - Britanski političar Norman Bejker vjeruje da je doktor Dejvid Keli, koji je otkrio da je Vladin dosije o Iraku friziran, ubijen kako bi ga spriječili da otkrije još informacija vezanih za rat u Iraku.
Bejker tvrdi da su Kelija ubili irački disidenti, antisadamovci, a činjenica da se radilo o ubistvu je prikrivena od strane britanskog establišmenta kako bi bila spriječena diplomatska kriza.
Britanski stručnjak za biološko oružje Dejvid Keli pronađen je mrtav u julu 2003. godine, nakon izbijanja afere oko dosijea britanske vlade o Iraku.
Keli je sebi navodno presjekao venu u pustom šumarku 2003. godine, nakon što je objavljeno da je on izvor za tvrdnje BBC da su Bler i njegovi saradnici, u želji da opravdaju rat u Iraku, pretjerivali u prikazivanju prijetnje koju ta zemlja predstavlja.
Bejker, koji je odustao od karijere parlamentarca zarad sprovođenja sopstvene istrage, napisao je i knjigu u kojoj detaljno iznosi sve okolnosti vezane za smrt doktora Dejvida Kelija. Dejli Mejl je dobio ekskluzivno pravo da objavi neke odlomke iz knjige.
Prema zvaničnoj istrazi, koju je vodio lord Haton 2004. godine (godinu dana nakon smrti), isključena je mogućnost ubistva te je navodno utvrđeno da se Keli ubio tako što je vrtlarskim nožem presjekao vene na jednom od zapešća, a zatim se predozirao jer je razotkriven kao `krtica` koja je u javnost iznijela povjerljive vladine informacije.
Međutim, Norman Bejker je oduvijek bio uvjeren da je doktor Keli ubijen.
Bejker tvrdi da su mu doušnici britanske tajne službe rekli da je britanska policija znala za zavjeru, ali da nisu reagovali na vrijeme. Njegovo ubistvo je kasnije predstavljeno kao samoubistvo da bi se spriječila politička i diplomatska kriza.
Ovaj nekad ugledni poslanik iz reda liberaldemokrata kaže da se odlučio da sprovede sopstvenu istragu jer je bilo nekoliko nerazjašnjenih okolnosti njegovog navodnog samoubistva.
Bejker tvrdi da su ga sve vrijeme mučili dokazi koji su predstavljeni tokom istrage koju je predvodio lord Haton.
On tvrdi da je uz pomoć grupe eminentnih doktora došao do zaključka da presječeno zapešće kao i preodziranje analgeticima nije moglo da dovede do smrti.
Bejkerovi glavni zaključci su da na nožu kojim se navodno ubio nisu pronađeni njegovi otisci prstiju, a koincidencija je da se te 2003. godine jedan naučnik pokušao ubiti na skoro identičan način.
Osim toga, kaže Bejker, na mjestu nesreće nije bilo dovoljno krvi, ako se uzme u obzir da je Keli iskrvario te da je to službeni uzrok smrti. Uz to, nivo analgetika kojima se predozirao je dvije trećine doze potrebne za predoziranje. Štaviše, Bejker tvrdi da su nož i analgetici uzeti iz Kelijeve kuće u Sautmuru naknadno i kasnije podmetnuti na mjesto nesreće.
U knjizi još stoji da je prema tvrdnji doušnika obavještajne službe ubistvo izvršeno u žurbi. Drugi Bejkerov kontakt mu je rekao da grupa britanskih Iračana zna tačno imena ljudi koji su ubili doktora Kelija.
Inače, Bejker je u više navrata pozvao britansku policiju da ponovo otvori istragu o smrti doktora Kelija, jer je Keli imao vrlo `moćne neprijatelje`, baš zbog svog rada na biološkom naoružanju. Kelijev kolega doktor Dik Spicel, najpoznatiji američki inspektor za biološko naoružanje, potvrdio je Bejkeru da je Keli bio na `iračkoj listi za smaknuće`.