Postoje brojni razlozi da posjetite živopisno selo Rudnik, koje se nalazi na jugoistoku Bugarske, a jedan od njih je svakako poseban, jer je riječ o selu blizanaca.
Ovo rudarsko naselje, koje danas broji oko 5.000 stanovnika, s pravom nosi naziv prijestonice blizanaca jer ima izuzetno visok stepen blizanačkih trudnoća, ubjedljivo najviši u cijeloj Bugarskoj.
Ovaj fenomen ranije su istraživali i naučnici, ali nisu došli do konačnog zaključka. Lokalno stanovništvo, s druge strane, tvrdi da definitivno ima nešto u vodi koju piju.
Tereza Todorova ima sestru bliznakinju, baš kao i njena majka. I ona i njena sestra bliznakinja imaju blizance, što je nevjerovatno. Štaviše, i njihova tetka, bliznakinja njihove majke, ima blizance. Zapravo, samo u Terezinoj porodici ima čak pet parova blizanaca.
Međutim, one nisu same, jer zvanična statistika pokazuje da je od 1944. godine u Rudniku rođeno čak 56 parova blizanaca.
Od prošlogodišnjih 60 porođaja, četiri su bile blizanačke trudnoće. Blizanačke trudnoće čine 6,7 odsto na godišnjem nivou, dok je taj procenat na nacionalnom nivou daleko manji i iznosi 1,5 odsto.
Mještani Rudnika su izuzetno ponosni na činjenicu da ima toliko blizanaca, da su čak pokrenuli i godišnju manifestaciju poznatu kao "Festival blizanaca". To je već postao tradicionalni festival na kome se svi blizanci iz sela okupe, dajući turistima mogućnost i da porazgovaraju s njima.
Ove godine dvije djevojčice, identične bliznakinje, obučene u tradicionalnu nošnju, posadile su drvo u vrtu načelnika sela, dok su dvije male Romkinje povele kolo s ostalim učesnicima festivala.
"Kada sam se udala, moja tetka, koja takođe ima blizance, rekla mi je da ne gubim nadu ako odmah ne dobijem blizance, jer ću ih sigurno roditi. Međutim, ja sam ih toliko željela da sam iz prvog puta uspjela", kaže Milena Slavova (29), koja je na festival dovela svoje blizance Dimitra i Stojana.
Njih dvojica toliko liče da ih jednostavno ne možete razlikovati.
"Imati blizance u Rudniku je sasvim normalna pojava. Naša baka je takođe imala blizance", kažu Urmuz i Amide Mustafa, 59-godišnji blizanci koji rade u obližnjem rudniku.
Urmuz i Amide su Romi i oni su dokaz da blizanci nisu karakteristični samo za Bugare, već i za romsku zajednicu.
Inače, kako se posljednjih godina sve češće koristi vještačka oplodnja, u Bugarskoj je broj blizanaca porastao i na nacionalnom nivou. Tako je samo prošle godine rođen 1.181 par blizanaca.
Ipak, u Rudniku, koji se nalazi na svega 15 kilometara od Burgasa, poznatog bugarskog ljetovališta, svi blizanci su začeti i rođeni prirodnim putem, bez vještačke oplodnje.
"Ko god pije izvorsku vodu i udiše lokalni vazduh definitivno će dobiti blizance, po kojima je Rudnik poznat", kaže Dimka Katelijeva, koja je i idejni tvorac ovog festivala.
Lokalne vlasti tvrde da izvorska voda zadovoljava sve propisane standarde, te da nema naučnog dokaza niti zaključka zašto se u ovom selu rađa više blizanaca nego bilo gdje u ostatku zemlje. Za naučnike blizanci iz Rudnika ostaju misteriozni fenomen.
Jedan od vodećih bugarskih istraživača koji nije želio da bude imenovan, kaže da je jedno od objašnjenja prisustvo određenih elemenata u vodi i tlu koji stimulišu ovulaciju.
Međutim, profesor Ivo Kremenski, iz nacionalne laboratorije za genetiku, vjeruje da su blizanci u Rudniku "čista genetika i nasljeđivanje".
"Stvar je u tome da je zajednica u Rudniku veoma kompaktna. Nije bilo puno miješanja s ljudima sa strane i samim time je genetički materijal skoro nepromijenjen", kaže Kremenski.
Blizanci u Rudniku jednostavno ne razmišljaju o misteriji, jer je glavni problem seljana činjenica da malo ko u selu ima stalni posao. Većina ih živi na samoj granici siromaštva.
"Kada sam rodila blizance dobila sam samo jednokratnu pomoć od 100 evra. Sada dobijam dječji dodatak od 70 evra mjesečno, što nije ni blizu potreba moje djece, a imam još jedno, starije. Moj muž je građevinac koji radi samo kad je sezona i kada ima posla. Ostatak godine jedva preživljavamo", kaže majka 18-mjesečnih blizanaca.