MOSKVA - Dogovor Donalda Trampa i Vladimira Putina o ruskom dizelu mogao bi imati ograničen uticaj na svjetsko tržište goriva, ali znatno veće političke posljedice po sankcije i podršku Ukrajini. To je centralna ocjena analize koja preispituje najavljene isporuke, koristi za Moskvu i izglede za energetsko primirje.
Prema toj analizi, važnije od samih količina goriva jeste pitanje kakvu poruku Vašington šalje kada ublažava sankcije u zamjenu za dogovor čiji su ekonomski dometi neizvjesni.
Šta su Tramp i Putin dogovorili?
Telefonski razgovor dvojice predsjednika prošlog petka, koji je trebalo da bude posvećen sumnji na pojavu kuge u Rusiji, završen je dogovorom o isporukama dizela.
Tramp je najavio više od 300.000 tona odmah, zatim 500.000 tona tokom novembra, milion tona neposredno nakon toga i još tri miliona tona u kratkom roku.
U tekstu se navodi da je američko Ministarstvo finansija potom izdalo dozvolu kojom se ruski dizel izuzima iz američkih sankcija do aprila.
Tramp je istovremeno objavio novo energetsko primirje između Moskve i Kijeva, drugo u mjesec dana, i ponovo kritikovao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, pozivajući na izbore, navodi Spectator.
Rusija je, prema navodima analize, nekoliko sati kasnije napala elektranu u Harkivskoj oblasti.
Koliko najavljeni dizel zaista znači američkom tržištu?
Prva isporuka od 300.000 tona odgovara približno 2,2 miliona barela. To je, prema računici iz analize, dovoljno za oko pola dana američke potrošnje destilatnih goriva, koja iznosi približno četiri miliona barela dnevno.
Čak i kada bi svih najavljenih 4,8 miliona tona bilo isporučeno, ta količina pokrila bi tek oko devet dana potražnje, raspoređene tokom šest mjeseci.
Potražnja za dizelom teško se brzo smanjuje: kamioni i poljoprivredne mašine moraju da rade i kada gorivo poskupi. Zbog toga i manje promjene ponude mogu uticati na cijene.
Ipak, u analizi se ocjenjuje da najavljene količine nisu dovoljne da same po sebi bitno preoblikuju tržište.
Zašto bi SAD uvozile dizel ako su njegov neto izvoznik?
Sjedinjene Američke Države su neto izvoznik dizela, pa im rusko gorivo nije neophodno za zadovoljavanje domaće potrošnje, navodi se u tekstu.
Trampov cilj autor vidi u povećanju ponude na svjetskom tržištu, uz nadu da će cijene na pumpama pasti prije izbora za Kongres 3. novembra.
Takav potez može imati političku logiku, ali analiza dovodi u pitanje njegov stvarni ekonomski efekat.
Koliko su na nestašicu uticali Ukrajina i rat sa Iranom?
Tramp nestašicu dizela prvenstveno povezuje sa ratom u Ukrajini. Analiza, međutim, ukazuje i na posljedice rata sa Iranom i poremećaje u Persijskom zalivu.
Ukrajinski dronovi nanijeli su ozbiljnu štetu ruskim rafinerijama. Rusija je ranije izvozila približno 600.000 barela dizela dnevno, dok su te isporuke, prema tekstu, gotovo prestale.
Istovremeno je izvoz dizela kroz Ormuski moreuz pao sa oko 800.000 barela dnevno prije rata na 165.000 u julu.
Autor naglašava redoslijed događaja: do sredine jula, kada je Moskva zabranila izvoz dizela, američko gorivo već je bilo približno trećinu skuplje nego prije početka bombardovanja Irana.
Zaključak analize je da su ukrajinski napadi dodatno opteretili tržište koje je prethodno već bilo pogođeno poremećajima na Bliskom istoku.
Da li bi Rusija taj dizel svakako prodala?
Rusija nije obustavila izvoz zato što je potpuno ostala bez dizela, navodi se u analizi. Njena proizvodnja tradicionalno premašuje domaću potrošnju, a višak je prvobitno bio namijenjen evropskom tržištu.
Zabrana izvoza proizvođačima predstavljena je kao preventivna mjera poslije ukrajinskih udara na rafinerije, sa ciljem da se izbjegnu nestašice tokom žetve.
Sa završetkom poljoprivredne sezone očekivalo se djelimično obnavljanje izvoza. U suprotnom bi se skladišta punila, a rafinerije morale da smanjuju preradu.
Zbog toga autor smatra da Trampov dogovor velikim dijelom obuhvata gorivo koje bi Rusija ionako prodala Turskoj, Brazilu ili državama zapadne Afrike.
Preusmjeravanje tih isporuka prema SAD promijenilo bi odredište, ali ne nužno i ukupnu količinu dizela dostupnu u svijetu.
Koliku bi finansijsku korist imala Moskva?
Ublažavanje sankcija moglo bi smanjiti popust po kojem se prodaje ruski dizel i pojeftiniti prevoz i osiguranje tereta.
To bi poboljšalo zaradu naftnih kompanija, ali analiza procjenjuje da bi direktna korist za ruski federalni budžet bila znatno skromnija.
Prema iznesenoj računici, država kroz poreze uzima približno četvrtinu dodatnog profita, a tek trećina tog iznosa odlazi u federalni budžet. Ostatak pripada regionima.
Potencijalni prihod Kremlja tokom šest mjeseci procjenjuje se na desetine miliona dolara, ili u povoljnijem scenariju na nekoliko stotina miliona. Riječ je o procjeni autora, koji taj iznos smatra ograničenim u odnosu na troškove rata.
Zašto je energetsko primirje teško održivo?
Analiza polazi od ocjene da Moskva vjeruje kako ima prednost u napadima na infrastrukturu.
Dok ukrajinski udari ugrožavaju ruske rafinerije, prihode i izvoz, ruski napadi na elektroenergetsku mrežu prijete osnovnim uslovima života u Kijevu, Harkivu i drugim gradovima tokom zime.
Autor zato sumnja da će Putin odustati od tog sredstva pritiska upravo uoči zahlađenja.
Podsjeća i da je septembarska obustava napada trajala približno jedan dan, prije novih ruskih udara na benzinske stanice u Kijevu i ukrajinskog napada na još jednu rafineriju.
Ovog puta Kijev je, prema tekstu, za primirje saznao iz Trampove objave, dok Moskva nije ponudila jasno javno objašnjenje svojih obaveza.
Kakve posljedice mogu imati američki pritisci na Kijev?
Vašington bi, prema analizi, mogao zaprijetiti obustavom obavještajne podrške i prodaje američkog naoružanja koje evropske vlade kupuju za Ukrajinu.
Evropa danas pruža više obavještajnih podataka i vojne opreme nego ranije, dok Ukrajina razvija veći dio vlastitog arsenala. Ipak, gubitak američke podrške bio bi bolan, naročito kada je riječ o ranom upozoravanju na balističke napade.
Za pronalaženje nepokretnih ciljeva, poput rafinerija, nisu nužno potrebni američki satelitski podaci. Upozorenja o lansiranju raketa, međutim, mogu biti presudna za zaštitu stanovništva.
U tekstu se navodi i da Kijev želi pokrivenost Starlinkom nad ruskom teritorijom kako bi mogao da traga za mobilnim raketnim lanserima. Autor ocjenjuje da politički stavovi Ilona Maska smanjuju izglede za takvu podršku.
Može li pritisak ojačati Zelenskog?
Iako je Zelenski opterećen korupcijskim skandalima, autor smatra da bi američki zahtjevi za održavanje izbora usred rata mogli dodatno ujediniti Ukrajince.
Takav pritisak mogao bi mu ojačati položaj kod kuće i pomoći da ubjedljivije traži podršku evropskih prijestonica.
To je mogući politički efekat koji analiza izdvaja, a ne izvjestan ishod.
Zašto autor smatra da je najveća šteta učinjena sankcijama?
Centralni zaključak teksta jeste da politička vrijednost dogovora za Kremlj može biti veća od prihoda od dizela.
Sankcije su zamišljene da povećaju cijenu ruskog rata. Ako se ublažavaju radi kratkoročnog uticaja na cijene goriva pred izbore, autor smatra da postaju predmet pojedinačnih trgovinskih pogodbi.
Takvu poruku mogu prepoznati trgovci, osiguravači i kupci ruskih energenata.
Upravo slabljenje uvjerenja da će sankcije biti dosljedno sprovođene analiza vidi kao najvažniju moguću posljedicu Trampovog dogovora sa Putinom.