Generacija mladih talibanskih boraca koja je osvojila Kabul prošla je kroz euforiju nakon pobjede da bi se suočila s neizvjesnom budućnošću u trenutku kad Avganistan, poslije dvije decenije rata, sve dublje tone u ekonomsku krizu. Većina je znala samo za borbu, ali sada moraju da se prilagode svijetu koji želi da zaboravi na rat.
Četiri mjeseca nakon pada Kabula, mnogi još uživaju u pobjedi nad Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima nakon borbe koja je vladala njihovim životima tako dugo.
"Kada sam počeo u džihadu protiv Amerikanaca, imao sam 14 ili 15 godina. U to vrijeme, moj brat je bio naš vođa grupe i ja sam učestvovao samo u nekim bitkama. Ali kada sam napunio 20 godina, sve vrijeme sam provodio sa mudžahedinima i u borbi", rekao je Nasratulah, 24-godišnjak iz provincije Vardak, piše RTS.
Nedavno oženjen, sada je zadužen za bezbjednost u policijskoj stanici u Kabulu, ali je sa sobom imao samo voki-toki dok je hodao prašnjavim igralištem za kriket.
"Veoma sam oduševljen jer smo ispunili sve ambicije koje smo imali u proteklih 20 godina", rekao je za Rojters Nasratulah.
Kabul, prvi put viđen
Za stanovnike Kabula, grada koji mnogi talibanski borci nikada nisu vidjeli prije pobjede, prva reakcija na pad prijestonice bila je veoma drugačija.
Bombaši samoubice ubili su ili osakatili hiljade ljudi tokom duge kampanje svrgavanja vlade koju podržava Zapad, a za mnoge u Kabulu prizor dugokosih boraca na ulicama izazvao je samo šok i strah.
Taj osjećaj je popustio pošto su pobunjenici sa kalašnjikovima u tradicionalnoj odjeći i borbenim jaknama zamijenjeni uniformisanim snagama bezbjednosti.
Ali, strah od osvete protiv bilo koga ko je povezan sa bivšom vladom i dalje postoji, kao i zabrinutost šta će se desiti sa ženama i djevojkama koje su i dalje u velikoj mjeri isključene iz srednjoškolskog obrazovanja.
Nasratulah je okrivio američku propagandu za ocrnjivanje imidža talibana.
"Iskoristili su sve svoje resurse, isprali mozak narodu, koristili su sve načine da nas prikažu kao loše ljude", smatra Nasratulah.
Talibanski borci imaju sjećanja na rat koji oblikuju način na koji sada gledaju na svijet.
Mansur, iz provincije Majdan Vardak, koji nosi titulu Mavlavi, koja se daje onima koji se poštuju zbog vjerskog znanja, proveo je 14 ili 15 godina u pobuni, od kojih osam u ozloglašenom zatvoru Bagram izvan Kabula gdje su držani mnogi talibani.
"Kada su mi Amerikanci rekli da sam zatvorenik, rekao sam im da su oni koji su došli da budu okupatori pravi zatvorenici. Zatvor nije bio za mene, bio je za njih svih ovih godina. Bili smo fizički zatvoreni, ali naše ideje su bile slobodnije nego ikada prije", rekao je Mansur, koji sada u policijskoj stanici sa crvenim tepihom nadgleda obezbjeđenje 7. okruga Kabula.
Mansur je rekao da se sutradan nakon oslobađanja uključio u borbu.
Posao i siromaštvo
Ali dok se Kabul oporavlja od avgustovske traume i suočava s rastućom ekonomskom krizom, izazov s kojim se suočavaju talibani sumirao je 18-godišnji student medrese Sajed Adel.
"Srećni smo što imamo islamsku vladu, ali islamska vlada mora da obezbijedi posao za muslimane. Danas su svi muslimani u siromaštvu, niko ne može da obezbijedi hranu svojoj porodici", ispričao je Adel.
Poslije borbe protiv Amerikanaca, talibani sada moraju da traže saradnju sa SAD, ne samo da bi oslobodili milijarde dolara u fondovima koji su zamrznuti van Avganistana, već moraju da prime stručnjake koji će sada biti potrebni za obnovu zemlje.
"Nisam branilac talibana ili prethodne vlade, želim da pričam kao mlad, kao građanin Avganistana", rekao je student medicine Mustafa HK, koji je u Kabul došao kao dijete nakon što mu je otac ubijen u južnoj provinciji Uruzgan, uporištu talbana.
"Moja majka je bila doktor, akušer. Moj otac je bio hirurg, a moji rođaci i ujaci su talibani. Nadam se da sada talibani nisu isti kao prije 20 godina, a sada se više fokusiraju na ekonomiju i borbu protiv siromaštva u Avganistanu", priča Mustafa.
Međunarodna zajednica vrši pritisak na talibane da naprave ustupke o proširenju vlasti izvan redova veterana džihadista ili garantovanja ženskih prava.
To će testirati koheziju pokreta koji se dokazao na bojnom polju, ali koji sada mora da se suoči s izazovima mira.
"Postoje poteškoće u džihadu. Ali mi uživamo u poteškoćama i kada pogledamo u prošlost, morate se osjećati srećno", zaključio je Mavlavi Mansur.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.