Suecki kanal je otvoren prije 150 godina, a osim prihoda koji donosi Egiptu ima i veliku simboliku kao projekat koji obezbjeđuje međunarodni prestiž.
Predsjednik Gamal Abdel Naser je u oktobru 1956. obznanio odluku koja je u Egiptu izazvala slavlje, a u Evropi zaprepašćenost.
Naser je dugo čekao na kredite SAD za gradnju Asuanske brane i stvaranje akumulacionog jezera, pa se odlučio za finansiranje podržavljenjem Sueckog kanala.
Kako se kanal nalazio u većinskom vlasništvu britansko-francuskog Sueckog društva, Naser je obećao primjereno obeštećenje koje su dvije evropske zemlje odbile i uz podršku Izraela, krajem oktobra napale Egipat.
SAD i SSSR su preko Ujedinjenih nacija natjerali francuske, britanske i izraelske jedinice da se povuku - Bliski istok je trebalo da ostane područje uticaja velikih sila, ali ne i Evropljana, piše Dojče vele.
Naser je prije svega htio sredstva za svoj prestižni projekat - Asuansku branu, kaže politikolog Tomas Demelhuber sa Univerziteta Erlangen-Nirnberg, dodajući da je Suecki kanal uvijek bio prestižni nacionalni objekat.
"Otkako su ga prije više od 150 godina napravili egipatski graditelji, Suecki kanal je simbol egipatskog napretka", navodi Demelhuber.
Naser je, međutim, u oktobru 1956. sam nagovijestio da je to podržavljenje za njega bilo više od ekonomskog poteza - za njega je preuzimanje kanala bilo u znaku arapskog nacionalizma.
Planovi da se između Sredozemnog i Crvenog mora prokopa kanal dugo su postojali, još od 16. vijeka, kaže Tomas Demelhuber za Dojče vele, ali dodaje da je tek Ferdinand Leseps pokrenuo projekat.
Na gradnji su najprije bile angažovane hiljade evropskih radnika, ali bilo je potrebno još ljudi pa je tadašnji egipatski vladar Mohamed Said 1861. godine prisilio na rad još 10.000 radnika, a godinu dana kasnije - još 18.000.
Kanal je u početku bio samo egipatski, da bi kasnije postao međunarodna zona, a gradovi poput Port Saida postali su dinamični trgovinski centri koji su priključeni na globalnu trgovinsku mrežu.
"Autoput britanske imperije", kako je kanal prozvan, bitno je skratio trgovački put između Londona i Mumbaja sa gotovo 20.000 na 11.593 kilometra.
Godine 1870. kanalom je prošlo 486 brodova sa 26.768 putnika, 1913. je već bilo 5.085 brodova sa 234.320 putnika.
"Moja zemlja više nije dio Afrike, napravio sam od nje dio Evrope", rekao je tadašnji egipatski vladar Ismael Paša povodom otvaranja Sueckog kanala 17. novembra 1869.
Od proširenja kanala za gotovo 40 kilometara 2015. godine tuda prolazi još više brodova.
Gradnja paralelne trase od 35 kilometara, kao i proširenje i produbljenje na toj trasi, za predsjednika Abdela Fataha al Sisija je bilo isto što je za Nasera gradnja Asuanske brane - prestižan objekat koji je trebalo da svjedoči o velikim sposobnostima vlade.
Time se transportni kapacitet kanala udvostručio - umjesto dotadašnjih 49 danas janalom može da prođe do 100 brodova.
U budžetskoj godini 2018/19. ostvaren je prihod od 5,9 milijardi dolara. Ali, ni izdaleka ne odgovara prihodima koji su planirani kada je kapacitet povećan.
Tako je kanal ostao prestižan projekat i istovremeno podsjećanje da Egipat još nije ostvario sve mogućnosti koje mu on pruža.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.