Zašto se u Italiji, kao zemlji koja vrvi od turista, još nije dogodio nijedan jedini smrtonosni napad džihadista?
Sve veće evropske zemlje već su bile mete napada: Britanija, Francuska, Nemačka i Španija, iako je u tim zemljama zabeležen manji broj ilegalnih imigranata. Primera radi, u prvoj polovini 2017. godine samo u Italiju ušlo je 82 odsto ilegalnih imigranata, od sveukupnog broja ilegalnih imigranata koji su ušli u Evropu.
Najzanimljivije objašnjenje jeste ono koje zastupa tezu da je Italija izuzetak, jer je italijanska mafija uspjela da spriječi džihadiste da se grupišu i organizuju napade. Tu tezu su zasnovali na jednom primjeru.
"Primjetili smo da da italijanski mafijaši imaju veću kontrolu južnog dijela zemlje, a većina muslimana živi na sjeveru zemlje, a čak ni tamo nisu oformili svoja geta niti žive u već postojećim", rekao je Arturo Varveli sa Međunarodnog fakulteta za političke nauke u Milanu.
"Jednim djelom, to mora da bude pod kontrolom mafije", slaže se i lokalni policijski komandant, ali dodaje i da veliku ulogu u suzbijanju terorizma ima policija, koja u tome ima veliko iskustvo.
"Borba protiv organizovanog kriminala je našim službama dala veliko iskustvo i to baš u nadziranju čvrsto povezanih manjih grupa. Takođe, imamo iskustvo iz procesa nadziranja lijevih i desnih terorističkih ćelija koje su djelovale u Italiji tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka", ispričao je za "Ekonomist".
Tamošnji sudovi takođe nemaju problema sa izdavanjem naloga za nadziranje i prisluškivanje. U ostalim zemljama to ide malo teže.
Kada je 24. avgusta Boing 737 s aerodroma u Bolonji poletio za Tiranu, glavni grad Albanije, u njemu je bilo 209 osoba koje su protjerane iz Italije zbog "vjerskog ektremizma". Samo dan ranije iz pritvora je pušten 22-godišnji musliman, a uhapšen je zato što je na ulazu u crkvu jednu osobu pokušao da odgovori od te namjere. On je pod konstantnim policijskim nadzorom otkad je prvi put priveden, početkom 2016. godine.
Ali postoji još jedan razlog zašto je Italija sigurnija od drugih zemalja. Oni i nemaju tako veliki broj ljudi koje bi nadzirali, jer ih većim djelom izručuju trećim zemljama, ili vraćaju u zemlje odakle su došli.
(Sputnjik)