Selektor Portugala Fernando Santoš ne vidi svoju reprezentaciju u grupi favorita za osvajanje Svjetskog prvenstva, ali obećava da će svaku utakmicu u Rusiji pripremati kao da je riječ o finalnoj borbi za trofej.
U ekskluzivnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) stručnjak koji se sa Portugalom postao prvak Evrope prije dvije godine u Francuskoj, poručio je da njegov tim ima kvalitet da se suprotstavi najjačim selekcijama na svijetu.
"Istorijski gledano, Portugal nikada nije bio favorit na velikim turnirima. Njemačka je uvijek kandidat broj 1. Zatim Španija, Brazil i Argentina, kao standardni aspiranti na najviši plasman. Mi ćemo u svaku utakmicu ući sa željom da pobjedimo i doguramo što dalje. Kada postavite cilj i uložite maksimalan trud da ga ostvarite, sve je moguće. Priznajem, cilj Portugala je titula svjetskog prvaka i ako se budemo borili kao na Evropskom prvenstvu u Francuskoj, možemo do trona", rekao je Santoš.
Nije lako igrati pod pritiskom
Portugal se u kvalifikacijama borio sa žestokim ritmom koji je od prve utakmice nametnula reprezentacija Švajcarske, rival Srbije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
"Švajcarci su odigrali perfektne kvalifikacije i znatno nam otežali posao. Poslije tog poraza na startu ciklusa, shvatili smo da moramo da mijenjamo neke stvari i da uključimo neke nove igrače. Imali smo samo jednu mogućnost, da dobijemo svih devet mečeva i odemo direktno na Mondijal. Nije lako igrati pod takvim pritiskom. Mnoge utakmice su u teoriji bile jednostavne i lake, da bi se u praksi pokazale kao veoma komplikovane. Sjetite se samo Andore. Srećom, imali smo odgovor u najtežim trenucima", istakao je Santoš.
Mnogi vjeruju da je za osvajanje titule evropskog ili svjetskog šampiona neophodna ogromna doza sreće. Možda se na portugalskom jeziku ”sreća” kaže ”Kristijano Ronaldo”.
”Prije bih rekao 'rad'. Mnogo rada. Sreća je nešto što te prati ukoliko radiš pošteno. Njemci su najbolji primjer. Uvijek imaju isti sistem. Rade, rade i samo rade. I onda im se dogodi sreća. Igračima morate da usadite strast prema nacionalnom dresu. To je totalno drugi osjećaj od onog kada igraju za svoj klub. Treba mentalno da ih pripremite da bi mogli dostojno da reprezentuju svoju zemlju. Državni tim ne priznaje ego. Kada njega eliminišete, kolektiv dolazi do izražaja i vrata uspjeha su otvorena. Normalno je da imam igrača kao što je Ronaldo koji jednim potezom može da riješi utakmicu. To je blagodet za svakog trenera. Ali, pored toga što posjeduje nevjerovatan kreativni potencijal, Kristijano svojim prisustvom daje veliku težinu nacionanom timu. Ima snažan karakter, umije da se postavi na terenu, pravi je kapiten i lider tima. On je taj koji stvara uniju među igračima. Skoro 14 tih momaka ima ispod 25 godina. Zamislite, svi su oni do skoro skupljali Ronaldove sličice i molili ga za autogram. A sada igraju sa njim u istoj ekipi. To je još jedna njegova odlika, umije da priđe mlađim igračima i da im pokaže put ka slavi. Da ne govorim o njegovim radnim navikama koje se graniče sa fanatizmom. Zato i jeste najbolji na svijetu”, rekao je Santoš.
Srbija bi mogla iznenaditi u Rusiji
Santoš je u Lisabonu naučio Ronalda osnovama fudbalskog zanata, a specijalno u razgovoru za AA otkriva najveću grešku u svojoj trenerskoj karijeri:
”Pustio sam ga da igra za Sporting na prijateljskoj utakmici protiv Mančester junajteda. I naravno, oteli su mi ga odmah poslije meča. Bilo je strašno ostati bez Ronalda. Često sam ga uzimao kao primjer da bih igračima ukazao na neke stvari. Sjećam se kad je imao 17 godina, pozvao sam ga u svoju kancelariju i rekao mu da ima sve predispozicije da postane vrhunski igrač, ali da obrati pažnju na skok igru i udarac glavom jer su mo to jedine mane. Samo je klimnuo glavom i otišao. Znao sam da će poslušati, ali sam mislio da će na tome raditi narednih mjeseci i narednih godina. Kada sam sutradan došao na trening, on je već bio na terenu. Zadužio je tri mlađa igrača da mu do besvijesti centriraju na glavu. Eto, to je Ronaldo”.
Selektor aktuelnog evropskog prvaka veoma cijeni srpske fudbalere i uoči žreba u Moskvi nije želio da se nađe u istoj grupi sa pulenima selektora Mladena Krstajića.
”Zamijenio sam Benta poslije poraza od Albanije i dva puta sam odmjerio snage sa Srbijom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstov u Francuskoj. Sastali smo se i prije toga u prijateljskom meču dok sam bio selektor Grčke. Uvijek sam se pitao kako je moguće da tim sa toliko sjajnih pojedinaca nije učesnik velikih takmičenja. Tehnički i fizički besprijekorni, a uvijek im nešto fali. Skoro sam o tome razgovarao sa svojim prijateljem Zoranom Filipovićem. Ni on ne zna odgovor. Srbija posjeduje ogroman talenat i bilo je mnogo važno da se kvalifikuje na Svjetsko prvenstvo. Matić je fudbaler koji je u Benfiki doživeo ogroman napredak. Klasična 'šestica' koja razmišlja i kreira. Drugačiji od svih drugih na terenu. Gledao sam ga na mnogo utakmica Junajteda ove sezone, on je taj koji prvi iznosi loptu i osmišlja akciju. Ali, Srbija nije samo Matić. Ima plejadu mladih igrača koji su svjetski šampioni u svom uzrastu. Ako se taj neosporni potencijal uklopi u taktičke zamisli selektora, Srbija bi moga da bude iznenađenje u Rusiji”, smatra Santoš.
Video tehnologija ubija emociju
Djelimično podržava stav legendarnog srpskog stručnjaka Bore Milutinovića da je fudbal uvođenjem video tehnologije izgubio dušu.
”Ko bi smio da protivureči čovjeku koji je pet različitih reprezentacija odveo na Svjetsko prvenstvo. Fudbal se zaista igra srcem, dušom i ljubavlju, ali ne možemo da se izolujemo od inovacija. Treba samo da ih poboljšamo i usavršimo. Kako god, ništa nas ne sprečava da fudbal i dalje doživljavamo kao strast. Ako se odreknemo emocije, fudbal umire. Nestaće. Zato, oprezno sa uvođenjem i primjenom tehnoloških pomagala. Bili smo svjedoci na Kupu konfederacija da je to izgledalo dosta konfuzno. Trebalo im je više od dva minuta da provjere sporni detalj i donesu odluku. Publika se radovala golu, a poslije dva minuta shvatila da je sve bilo uzalud. To ubija emociju”, kazao je Santoš, dodavši:
”Gubi se humani aspekt igre. Ima momenata kada su te odluke jako bitne po ishod utakmice, ali mora se naći balans. Društvo napreduje, fudbal mora u korak sa vremenom i to nije sporno. Nauka je preuzela važnu ulogu, naročito u analizi utakmice i kontroli fizičke spreme. I to je u početku nailazilo na otpore, pa smo se prilagodili. Fudbal je fenomen i zato je preživio. Ali, fudbal je u isto vrijeme igra strasti i igra grešaka. To mu je nekako u korjenu. Kada ne bi bilo grešaka, svaka utakmica bi se završavala sa 0:0. I gdje je tu smisao? Imajmo to na umu”.
Teren je zakon i nema miješanja u posao
Mnogi su pogrešno protumačili Ronaldovo skakutanje pored aut linije u finišu finalne utakmice Evropskog prvenstva protiv Francuske. Santoš se samo nasmije kada ga neko pita zašto je dozvolio prvoj zvijezdi reprezentacije da mu preotme selektorsku ulogu u tako delikatnom trenutku.
"Evo, reći ću vam šta mi je rekao u tom trenutku i poslije toga će vam dosta toga biti jasnije. Kada mi je skočio na leđa i odgurnuo me, samo je rekao 'Stari, stari, dobili smo, uspio si'. Kod nas u Portugalu, 'stari' je izraz za oca. To vam je dovoljno da shvatite kakav je moj odnos sa Ronaldom. Kao odnos oca i sina. I ne samo sa njim, nego sa svim igračima. Razumije se, nikada ne bih dozvolio bilo kome da vodi utakmicu umjesto mene.
To što se desilo protiv Francuske je najljepši momenat koji jednom treneru može da se dogodi u karijeri. To je dokaz da si uspio u životu. Oni koji me dobro poznaju, znaju da ja odmah na početku ciklusa jasno definišem odnose u ekipi. Postoje dva ključna detalja. Teren je zakon i tu nema miješanja u moj posao. Jako sam rigorozan po tom pitanju i ponekad umijem da budem i zao. Ja vladam taktikom i strategijom i tačka. Pitajte igrače sa kojima sa radio u Grčkoj koliko sam tvrd kada je riječ o autonomiji”, pričao je Santoš, potom naglasivši:
”Drugi detalj je privatne prirode i to nema veze sa terenom. Svaki igrač ima otvorena vrata u bilo koje doba dana i noći da dođe i razgovara sa mnom o čemu god hoće. Osim o tome hoće li biti u timu. Svi oni imaju svoje privatne probleme i ja težim tome da ih saslušam i pomognem. I svi su u istom položaju. Kod mene nema zvijezda. To sam naučio od svog trenera u Benfiki kada sam imao 18 godina. Bilo mi je neshvatljivo da poslije treninga samo najbolji igrači u ekipi imaju privilegiju da vježbaju slobodne udarce. Kada je došao Džimi Agen sve se promijenilo i svi smo imali isti status. Dakle, respekt prema svima. Od onih vedeta, do najmlađih u timu. Videio sam neku pravdu u tome. Svi mi znamo da je Kristijano najbolji na svijetu, ali ni on lično ne želi da se odvaja tokom treninga i da uživa bilo kakvu protekciju. Da se ne lažemo, Ronaldo je jedini koji ima garantovano mjesto u timu. Šta sad, odigra jednu utakmicu loše i treba da ga preselim na klupu? Pa koja bi to budala na ovom svijetu sebi dozvolila. OK ako je rovit ili umoran, ali ako je iole blizu top forme, on je sigurno među 11. On samo na prvi pogled djeluje uobraženo i arogantno, ali to je njegov način da funkcioniše u ovom ludilu. Evo vam primjera, išli smo na Kup konfederacija u Rusiju. Sve je bilo savršeno, ispred hotela euforija, 300 do 400 ljudi svaki dan uzvikuju 'Kristijano, Kristijano'. On se povrijedio i otputovao prije finalne utakmice za Portugal. Šta mislite, koliko je sutradan bilo ljudi ispred hotela? Nula. Nije lako boriti se sa teretom tolike slave. Ronaldo je u suštini normalna osoba, prepuna osjećaja i emocija”.
