BANJALUKA- Amerikanci ga zovu Hot Rod, a zemljaci Rade Gromovnik, a on je Radivoje Kalajdžić (25), šampion svijeta u boksu u kruzer kategoriji.
Rođeni Zeničanin u profesionalnoj karijeri odboksovao je 22 meča, pobijedio 21 protivnika, a jednom je poražen. Brz je i ima jak udarac, a stručnjaci mu predviđaju uspješnu karijeru. Jedanaest protivnika je nokautirao u prvoj rundi, a pažnju na sebe je skrenuo kada je krajem prošle godine u trećoj sekundi meča na pod poslao Fabija Garida.
"Titulu svjetskog IBU šampiona sam ostvario u 13. profesionalnom meču protiv Otisa Grifina, koga sam 2013. nokautirao u prvoj rundi. Garida sam oborio u trećoj sekundi meča i na taj način potvrdio svjetski rekord u brzini nokauta. Bio je to moj 21. meč i 21. uzastopna pobjeda.
Taj meč mi je otvorio vrata ka vrhu i bez obzira na različita gledišta, ta reklama mi je podigla cijenu. Garido je iskusan, imao je do tada 24 meča, a iskoristio sam trenutak nepažnje i oborio ga. Sudija nas je obavijestio 'spremni' i dao znak rukom za početak. Garida sam dodirnuo i odmah 'opalio'", priča Kalajdžić.
NN: Jedini poraz bio je onaj protiv Markusa Brauna u aprilu?
KALAJDŽIĆ: To je bila čista krađa sudijskog dvojca koji je poznat odranije po sličnim skandaloznim odlukama. Uložili smo zvaničnu žalbu i čekamo odgovor. Markusu sam poručio da, ukoliko dođe do revanša, bodovne sudije neće biti potrebne. Završiće na podu!
NN: Dokle možete u profesionalnoj karijeri?
KALAJDŽIĆ: Do vrha. Trudiću se i raditi da postanem prvak svijeta, mada nemam ničiju pomoć osim roditelja, koji su na početku karijere radili po dva posla da bi mi obezbijedili nastupe u ringu. Treba da odboksujem još dva-tri meča i onda slijede borbe sa najjačim protivnicima za pojase u raznim bokserskim asocijacijama.
NN: Kako ste otišli u Ameriku i počeli da se bavite boksom?
KALAJDŽIĆ: Kao dvomjesečna beba sticajem ratnih okolnosti otišli smo u Srbiju, gdje sam proveo dječačke dane. Boksom sam počeo da se bavim sa 14 godina na Floridi, pod uticajem oca Marka koji je takođe bio bokser.
NN: Izrazili ste želju da nastupate za Srbiju?
KALAJDŽIĆ: To je moja velika želja, ako već pravila AIBA dozvoljavaju prihvatiću svaki poziv iz Srbije da boksujem pod njenom zastavom. Rado ću se odazvati ukoliko me iz Bokserskog saveza Srbije pozovu na olimpijski kvalifikacioni turnir u Venecuelu.
NN: Da li biste imali meč na ovim prostorima?
KALAJDŽIĆ: To zavisi od menadžmenta i ljudi iz mog tima, a ne samo od mene. Jedna od mojih želja je da nastupim i u Beogradu i u Banjaluci. Obećavam da ću se odazvati svakom pozivu iz Banjaluke da nastupim na nekom revijalnom meču u humanitane svrhe, za recimo nezbrinutu djecu, i da pola prihoda sa tog meča ide djeci sa posebnim potrebama u Zenicu. Za tako nešto uvijek imam avionsku kartu u džepu. Marijan Beneš je dodatni razlog mog eventualnog dolaska. Moj otac Marko ga je gledao uživo i pričao mi o velikom borcu kakav se rijetko rađa. Volio bih da boksujem pred njim. Na Balkanu nema više boksera kalibra Beneša, Mate Parlova i braće Kačar. U Beogradu bih se mogao boriti za neku svjetsku titulu, napunio bih "Marakanu" i oborio onaj rekord Mate Parlova od 40.000 gledalaca.
NN: Nedavno je preminuo Muhamed Ali. Ko su Vam bokserski uzori?
KALAJDŽIĆ: Otišao je najbolji bokser svih vremena, kao žrtva svoje strasti i velike ljubavi prema tom sportu. Prvi uzor mi je bio Majk Tajson, ali pokušavam oponašati Alijeve pokrete, lucidnost predviđanja i udarce.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.