Začinska biljka anis (Pimpinella anisum), kod nas nedovoljno zastupljena, obilato se koristi u Španiji, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj i Rusiji. Zbog prijatnog mirisa i ukusa, za anis su znali još drevni Egipćani prije tri i po hiljade godina. U antičko doba u Grčkoj je korišten za aromatizaciju vina, a potom su ga Rimljani prenijeli u Toskanu, odakle se dalje širio po Evropi.
Anis se danas najviše koristi kao začin za kolače, pecivo i hljeb. U nekim krajevima anisom se začinjavaju sosovi, variva i salate. Pekmez i kompot od šljiva takođe dobija posebnu notu ako se začini anisom. Ali, kako anis brzo gubi ukus i miris, treba da se samelje neposredno prije upotrebe. Anis se dosta koristi i u industriji kolača i slatkiša, kozmetičkih proizvoda i kod proizvodnje likera. U svijetu postoje likeri i rakije sa mirisom anisa, među kojima su najpoznatiji francuski perno, turski raki, grčki uzo i makedonska mastika. Za uklanjanje osjećaja nadutosti koji se obično stvara poslije obilnih obroka ili konzumiranja teško svarljive hrane, potpomognute čašom alkohola više, anis je pravi lijek. On istovremeno dezinfikuje i umiruje želudac, reguliše varenje, sprečava grčeve i nadutost.
Lijek se sprema tako što se kašičica samljevenih plodova anisa kuva desetak minuta u dva decilitra mlijeka. Kada se mlijeko ohladi, doda se kašičica meda, i tako spravljeno pije nekoliko puta u toku dana, dok smetnje ne prestanu. Ljekoviti su i suvi plodovi anisa koji se žvaću.
Ljekovita svojstva
Kao i većina drugih biljaka i anis posjeduje ljekovita svojstva. Ljekoviti dijelovi biljke su plod, odnosno zrelo sjeme, koje sadrži eterično i masno ulje, proteine, ugljene hidrate. Dominantni sastojak eteričnog ulja je transanetol od koga i potiče specifična aroma i slatkast ukus. Posjeduje vitamine A i C, folnu kiselinu, kao i minerale kalcijum, magnezijum, fosfor, kalijum. Da bi bilo što djelotvornije, sjeme se sakuplja isključivo po suvom vremenu, u avgustu i septembru kada plod dozrijeva. Ubrane sjemenke se raspoređuju na toplom i prozračnom mjestu, pri čemu se tokom sušenja obavezno okreću.
Sjeme anisa djeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje varenje. Da bi eliminisali mučninu nastalu zbog previše masne hrane, jakih začina ili preprženih jela, treba tri do četiri puta dnevno piti anisov čaj. U anisov čaj, spremljen na uobičajen način, doda se pola kašičice meda i svjež listić nane.
Univerzalni čaj
Ovaj čaj ima široku lepezu djelovanja, ali ga narodni ljekari preporučuju posebno za disajne puteve i organe za varenje. Spravlja se tako što se jedna kašičica sjemena anisa prelije sa dva decilitra ključale vode, ostavi poklopljeno da odstoji 15 minuta, a zatim procijedi. Čaj se, uobičajeno, pije tri puta dnevno poslije glavnih obroka, mada je najdjelotvorniji ako se uzima između obroka i prije spavanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.