Čokolada - najdraža poslastica svih vremena kojoj niko ne može odoljeti, poslužila je jednom od najpoznatijih italijanskih poslastičara Mirku dela Vekiju da stvori prava umjetnička djela od njih.
On je došao na ideju da od tog čuvenog slatkiša uradi replike najvećih svjetskih umjetničkih djela, od kojih će bukvalno svima rasti zazubice.
Odlučio se na to jer je želio da uradi nešto ekstravagantno za svoj sljedeći projekat kako bi privukao publiku prema svojim novim kreacijama od bijele čokolade.
Dela Vekija je na kraju odlučio napraviti kopije poznatih svjetskih turističkih destinacija kao što je pariska Trijumfalna kapija, grčki Partenon, italijanski Krivi toranj u Pizi i Koloseum, kao i egipatske hramove Abu Simbel i poznati britanski Stounhendž.
Sva ta djela su trenutno dio svjetske izložbe "Čokoladno svjetsko nasljeđe", koja je postavljena u Hong Kongu.
Dela Vekija je morao uložiti veliko strpljenje i samopožrtvovanje da bi napravio prava mala čuda od bijele čokolade.
Antički rimski amfiteatar je napravio iz jednog ogromnog komada čokolade i pri tom je čak vjerno preslikao fasadu koja se kruni sa spomenika.
Replika nubijskog Abu Smibela, koja je originalno napravljena tokom vladavine faraona Ramzesa Drugog u 13. vijeku prije nove ere, predstavlja spomenik njegovoj ženi i njemu samom i isto je napravljen sa nevjerovatnim detaljima koji se najbolje mogu vidjeti u izgledu brade skulptura.
Njegova skulptura Stonhendža izgleda veoma realno da se bez problema može prepoznati, dok je Trijumfalna kapija toliko velika i detaljno napravljena da se kroz nju može sasvim solidno gledati.
Od svih novih djela možda je najimpresivniji Krivi toranj u Pizi, koji prkosi gravitaciji baš kao i pravi toranj.
Iako u svojim skulpturama koristi isključivo bijelu čokolodu, taj mladi italijanski umjetnik koristi i neke druge vrste.
Tako, na primjer, koristi takozvanu biološku čokoladu, koja se proizvodi iz organskog kakaoa koji ima posebni sertifikat da je riječ o organskoj vrsti hrane.
Dela Vekija koristi i čokoladu za dijabetičare, koja se proizvodi uz pomoć sastojka maltitola i zbog toga u sebi nema šećera. Tom metodom čokolada ne gubi svoj ukus i naročito je prihvatljiva za gojazne osobe i dijabetičare.
Takođe, koristi i čokolade bez glutena.
Ipak, njegova glavna filozofija je da svojih proizvodima i skulpturama pojača ukus korištenjem samo prirodnih materijala i biljaka čija genetstka struktura nije vještački promijenjena. Zbog toga njegove skulpture ne samo da izgledaju odlično, nego imaju i odličan ukus.
Dela Vekija je počeo pokazivati interes za poslastice još kao dijete, kada je s roditeljima posjećivao poslastičarnice u svom rodnom gradu.
Za razliku od ostale djece, njegovo interes za poslastice nije ostao samo na konzumacije, već je volio eksperimentisati s kombinovanjem nekoliko vrsta i pravljenjem sopstvenog slaktiša.
Sa 13 godina se zaposlio kao šegrt u jednoj poslastičarnici, u kojoj je ostao do završetka srednje škole.
Nakon toga upisuje prestižni Institut Hotelije Longarone u italijanskom gradu Longarone, smještenom u sjeveroistočnoj provinciji Beluno.
Osim što je tokom studija naučio mnogo stvari, takođe je shvatio da se u životu želi baviti proizvodnjom i oblikovanjem čokolade.
Da je to bio pravi izbor pokazalo se kada je počeo osvajati nagrade za svoje čokoladne kreacije u Riminiju i Luksemburgu 1998. godine.
Sljedeće godine je osvojio nagrade u francuskom gradu Evijan le Ben i švajcarskom Bazelu, da bi početkom 21. vijeka nastavio nizati nagrade i postajao poznat u Evropi.
Ginis
Krunu svog stvaranja italijanski poslastičar Marko dela Vekija ostvario je osvajanjem Ginisovog rekorda u pravljenju najveće poslastice od čokolade s replikom Milanske katedrale, koja je bila teška čak 5.370 kilograma.
Čokoladna katedrala bila je visoka jedan i po metar, a dugačka dva i po metra.