Anis ima intenzivan, slatko-pikantni okus, sličan sladiću i pomalo voćni, zbog čega je među djecom popularniji od komorača ili kima. Sadrži do 4% eteričnog ulja, čiji je glavni sastojak anetol. Anis ima ukus sličan zvjezdastom anisu, iako nisu u rodu.
Anis se koristi kao začin za hljeb, sam ili u kombinaciji s kimom, komoračem i korijanderom
* Za uskrsnu pizzu anis se prije uporabe namače u bijelom vinu
* U tortama, keksima poput paprenjaka, medenjacima, vaflima
* U toplim i hladnim desertima poput riže na mlijeku i suflea
* U kompotima od svježeg ili sušenog voća, npr. smokava
* Za ribu i plodove mora, posebno kad se kuhaju
* Za korjenasto povrće poput mrkve, cikle, karfiol i kupusa
* Za konzerviranje ili kiseljenje povrća poput krastavaca
* Pržen u indijskim jelima s lećom
* U paštetama, kobasicama i jelima sa svinjetinom
* U žestokim pićima i likerima poput pastisa, ouza, turskog rakija, anisovca, apsinta i sambuke
Anis je jedan od najstarijih začina, a potiče s Bliskog istoka i s otoka u istočnom Sredozemlju. Koristio se prije 3500 godina u Egiptu. U antičkoj Grčkoj anisom i drugim začinima aromatiziralo se vino. Navodno je Pitagora iz Samosa hvalio hljeb s anisom. Rimljani su donijeli sjeme u Toskanu.