Mnogi začini koje uobičajeno koristimo kao što su šafran i klinčići i neki čajevi (sljez, kamilica) te povrtni specijaliteti poput brokule i karfiola su cvjetovi, ipak, u jestivo cvijeće ubrajaju se cvjetovi poput ljubičice, ruže i jorgovana.
Upotreba cvijeća koje se jede potiče od davnina. Postoje zapisi o korištenju jestivog cvijeća koji datiraju iz antičke Grčke i Rima. Rimljani su u svojim jelima često koristili ljubičice i ruže, a lavanda je svoje mjesto pronašla u umacima.
Iako se u nekim kulturama tradicionalno koristi u kulinarstvu i medicini, jestivo cvijeće postaje sve popularnije širom svijeta zbog svog bogatstva fitohemikalijama, sastojcima kojima se pripisuje sve veći broj pozitivnih učinaka na ljudsko zdravlje.
Jestivo cvijeće prepoznato je kao poželjan dodatak mnogim jelima u današnjem svijetu u kojem je osviještenost o važnosti pravilne prehrane i prirodnih sastojaka sve veća. Posebno su poželjni zbog svoje niske energetske vrijednosti i sadržaja masti.
Sastav jestivog cvijeća kao i potencijalni učinci na zdravlje razlikuju se zavisno od vrste cvijeta koji se jede. Najveći dio čini voda - čak 70-95 odsto. Ugljeni hidrati su sljedeći najzastupljeniji sastojak jestivog cvijeća, a važan sastojak čine i prehrambena vlakna.
Jestivo cvijeće takođe je izvor vitamina i minerala. Neki vitamini koji su pronađeni u jestivom cvijeću su:
vitamin A,
vitamin C,
vitamin E.
Mineralne tvari koje su najzastupljenije u jestivom cvijeću su:
kalijum,
fosfor,
kalcijum,
magnezijum.
Jestivo cvijeće je ono cvijeće čija je konzumacija sigurna za čovjeka. Najčešće je uzgojeno organski, a ako se sami odlučite na branje cvijeća za jelo, berite ga na livadama koje su udaljene od saobraćaja jer izduvni gasovi automobila mogu na njima ostaviti tragove teških metala.
Crna bazga (Sambucus nigra L.), vrtna maćuhica (Viola tricolor L.), različak (Centaurea cyanus L.), krizantema (Chrysanthemum spp.),
tikvica (Cucurbita pepo convar giromontiina Greb.), cikorija (Cichorium intybus L.), tikva (Cucurbita pepo L.), mirisna ljubičica (Viola odorata L.), plamenak (Phlox L.), forzicija (Forsythia Vah), frezija (Freesia Eckl. ex Klatt), fuksija (Fuchsia L.), glog (Crataegus L.), hibiskus (Hibiscus L.), mrtva kopriva (Lamium L.), jasmin (Jasminum L.), ehinaceja (Echinacea Moench), djetelina (Trifolium L.), lavanda (Lavandula L.), mak turčinak (Papaver rhoeas L.), alcea (Alcea L.), ljekoviti neven (Calendula off. L.), dragoljub (Tropaeolum majus L.), nedirak (Impatiens L.), potočnica (Myosotis L.), boražina (Borago off. L.), petunija (Petunia Juss.), rani jaglac (Primula L.), božur (Paeonia L.), ruža (Rosa L.), kamilica (Matricaria L.), suncokret (Helianthus L.), obična tratinčica (Bellis L.), orhideja (Orchis L.), jagoda (Fragaria L.), dvogodišnja pupoljka (Oenothera L.), trešnja (Cerasus Mill.), obični vrijes (Calluna vulgaris L.), mirisna kunica (Ageratum houstonianum),
begonija (Begonia semperflorens).
Spisak je izdvojen iz naučnog komentara poljskih naučnica Eve Matijaszczike i Marie Šmiechovske objavljenog 2019. godine
Upotreba
Cvijet koji se može jesti daje jelu svježinu, egzotičnu aromu i delikatnost. Jestivo cvijeće ukras je brojnim jelima, a zbog svoje aromatičnosti doprinosi i samom doživljaju jela. Koristi se u slatkim i u slanim jelima, od ukrašavanja torti i dodavanja u smjesu za keks pa sve do korištenja u salatama. Cvijeće se najčešće jede svježe pa se u jela dodaje na samom kraju.
Nakon ubiranja, cvijeće treba lagano oprati u običnoj vodi i staviti na papirne ručnike da se osuši. Može se skladištiti u frižideru nekoliko dana.
Jestivo cvijeće može se zamrznuti u kockicama leda i poslužiti kao ukras u osvježavajućim ljetnim napicima. Osim toga, cvijeće se ponekad suši i kandira. Uobičajeno se u jelima koristi cijeli cvijet, bez stabljike ili ostalih dijelova biljke. Međutim, kod konzumacije nekih cvjetova zbog gorčine ili drugih neugodnih karakteristika potrebno je ukloniti pojedine dijelove, stoga se obavezno raspitajte o načinu korištenja prije konzumacije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
