Monah Žan-Žak većinu svog vremena provodi u razmišljanju i tišini, ali jednom sedmično, obučen u bijelu odoru, prekida svoj uobičajeni ritam života i posvjećuje se prilično ozbiljnoj misiji.
Njegov zadatak je da testira misterioznu zelenu rakiju, koja je u posljednje vrijeme doživjela pravi bum u trendi barovima Njujorka, ali i u ostalim dijelovima SAD.
Za njega kažu da je jedan od samo dvojice ljudi koji znaju tajni recept šartruza, alkoholnog pića sa 55 procenata alkohola, koje je nekada prodavano kao eliksir dugog života i koje sadrži tajni miks oko 130 ljekovitih biljaka i začina.
"Da li je dužnost monaha da pravi alkohol? Unutar našeg reda ne slažu se svi sa onim što radimo", govori Žan-Žak dok posmatra metalne bačve "Šartruz" destilerije smještene u istočnoj Francuskoj.
Usljed rasta trenda miksanja pića u SAD, gdje se barmeni stalno nalaze u potrazi za novim receptima za koktele, prodaja šartruza je u prošloj godini porasla za 40 odsto.
Piće je, takođe, steklo popularnost zbog filma "Otporan na smrt", poznatog režisera Kventina Tarantina.
Igrajući ulogu barmena u sopstvenom filmu, Tarantino je grupi gostiju davao ovo izuzetno piće. Kada su ga upitali šta piju on im je odgovorio: "Šartruz. Jedino alkoholno piće po kojem je nazvana jedna boja".
Izvršni direktor destilerije Antoan Munoz kaže da ih je popularnost pića prilično šokirala.
"Tarantinov film je stvorio nevjerovatnu potražnju za šartruzom", dodaje on i objašnjava da radnici sada rade prekovremeno da bi odgovorili na potražnju.
Ovo nije prvi put da je ovo piće postalo omiljeno u SAD. Krajem sedamdesetih godina 20. vijeka ono je bilo neizostavni dio koktela "Močvarna voda", mada je potražnja opala kako je opala i popularnost koktela.
Šartruz je vijekovima pravljen od strane kartuzijskih monaha iz Voirona, živopisnog grada smještenog u planinskom lancu Šartruz.
Glavne sastojke uzgajaju na planini, ali neke egzotične komponente uvoze iz Indije, Šri Lanke i Kine.
Žan-Žak se prije 30 godina zavjetovao da će čuvati tajnu pripremanja manastirske rakije i zadnjih 15 godina je proveo nadgledajući proizvodnju šartruza uz pomoć kompjutera iz svog manastira.
Ipak, jednom sedmično odlazi do distelerije da bi testirao zadnje napravljene količine pića.
U sklopu destilerije nalaze se veliki podrumi u kojima čuvaju 1,6 miliona litara ovog pića. Šartruz mora da odstoji tri godine u bačvama od hrasta prije konzumacije.
Samo on i još jedan monah znaju potpunu listu sastojaka. Iz predostrožnosti im nije dozvoljeno da zajedno putuju u kolima.
Šartruz, u svojoj prepoznatljivoj zelenoj boji, predstavljen je 1764. godine, da bi nekih 100 godina kasnije bila uvedena i slađa žuta varijanta.
"Šartruz je kompleksno piće. Kada probate žutu verziju imate osjećaj kao da putujete po Bliskom istoku - začini, kari, anis, šafron i slatki korijen", objašnjava Emanuel Reno, glavni kuvar poznatog restorana "Le Flocon de Sel" u gradu Meževu.
Do kraja 2011. godine SAD su se nalazile na putu da postanu drugo tržište za šartruz i tako prestignu Španiju.
Širom svijeta godišnje bude prodato 1,5 miliona flaša ovog pića i izvoz je porastao za deset procenata. U njujorškom East Villageu šartruz je omiljeno piće u trendi baru "Death & Co", gdje žutu varijanta rijetko konzumiraju samu, ali je zato važna komponenta popularnog koktela "Fresa Brava".
"To je tako divno piće i odličan sastojak koktela. To je piće koje svi barmeni piju", objašnjava barmen Žoakin Simo.