U oglasima za nekretnine često se mogu naći oni u kojima je stan koji ima jednu spavaću sobu i dnevni boravak označen kao dvosoban. S druge strane, mnogi očekuju da u dvosobnom stanu imaju dvije spavaće sobe, što izaziva nezadovoljstvo i rasprave na terenu.
Koliko prostorija bi trebalo da posjeduje jednosoban, dvosoban ili trosoban stan za Index.hr pojasnio je hrvatski arhitekta Janko Kralj iz ATAK studija. I sam priznaje da situacija u praksi nije mnogo slična onome što pravilnik propisuje.
“Prva tipologija koju morate analizirati je garsonijera. Dakle ulazni prostor, kupatilo te multifunkcionalan prostor (kuhinja, trpezarija, spavanje, boravak). Prvi sljedeći tip je isto to, ali s pregrađenom kuhinjom i trpezarijom. U bilo kojem normalnom sistemu to bi se takođe zvalo garsonijera jer se tu u praksi izvodi identičan tlocrt, ali se kuhinja odijeli najobičnijim pregradnim zidom. Kod nas su to 'jednosobni stanovi'. Lično smatram da je to veliki promašaj te pogrešno imenovanje jer taj garsonjerski multifunkcionalni boravak/spavanje/trpezarija sklop nije soba. Soba je, po mom mišljenju, nešto drugo, nešto gdje odlazimo isključivo spavati/odmarati/boraviti odvojeno od dnevne zone”, navodi, između ostalog, Kralj.
Šta se zapravo računa kao soba?
Naglašava da - pola sobe ne postoji.
“Ili imaš sobu ili imaš, da 'prostiš, smijuriju. Postoji dječja soba (ili, drugim riječima, radna soba) te spavaća soba. Razlikuju se po veličini i broju ormara koji ih moraju funkcionalno 'pratiti' u stanu. Zdrav razum nam govori da, ako na garsonijeru nalijepiš sobu, ona minimalno mora biti spavaća soba i da se to tek onda može i mora zvati jednosoban stan. Ne i kod nas! Kod nas je ovo, kolokvijalno i u skladu s 'Pravilnikom', dvosoban stan, što je potpuni i totalni promašaj jer ovaj stan ima jednu sobu i jedan multifunkcionalan prostor, a ne dvije sobe”, dodaje arhitekta.
Ističe da sama problematika nazivanja jednosobnog stana dvosobnim stanom čak ne bi niti bila problem “kada bi postojao kohezivan pravilnik koji bi za komercijalnu stanogradnju definisao i pojmove, i obaveze projektanata, i obaveze prodavaca, te kada bi on bio implementiran u zakone koji predviđaju kazne za one koji se nomenklature ne pridržavaju”.
“Zovite onda sobe i stanove kako god hoćete, ali dajte nam pravni okvir i jasne definicije kojih se moramo držati”, poručuje Kralj.
Zašto nastaje zabuna?
Dodaje da, kada terminologija nije jasna i kada nema mehanizama kontrole novih projekata, ne može biti ni kvalitetnog oglašavanja.
“To, vjerujte, otežava posao i agentima za nekretnine i kupcima. I odmah vam je jasno zašto taj vrući krompir niko ne želi dotaći. Kada bi se za svaki novi stan morala koristiti ispravna terminologija, mnogi bi istog trena graknuli i rekli da će to, ponovo, rezultirati višom cijenom stanova. Dakle ako tražite minimum kvaliteta - opaliće vas po džepu. Sistem je ovo koji je nastao zbog više decenija nerada. Dakako da se po ovom pitanju ništa ne mijenja te da se upotreba pogrešne terminologije u oglasnicima ne kažnjava, jer bi u oba slučaja to značilo da se neko u Ministarstvu mora u svoj ured vratiti s cigaret-pauze, prošlogodišnjeg neiskorištenog godišnjeg ili bolovanja i nešto konkretno odraditi. Pod konkretno mislim napraviti Pravilnik koji je bolji od ovog i koji bi se ticao stanovanja uopšteno, a ne samo podsticanog stanovanja. Takođe, napraviti Pravilnik u kojem se propisuju kazne za pogrešno oglašavanje”, poručuje arhitekta.