Putovanje

Eskišehir: "Stari grad" kojim struje istorija i modernizam

Eskišehir: "Stari grad" kojim struje istorija i modernizam
Foto: N.N. | Esikšehir: "Stari grad" kojim struje istorija i modernizam

Kako izgleda kamen ili staklo? Laiku je to obični komad materijala koji je potpuno bezličan i dosadan. Ali stručnjaku, majstoru, umjetniku to je vrednije od grumena zlata. U tom kamenu, u tom staklu se nalazi cijeli njegov život, njegova želja, njegova sloboda... I bezbroj mogućnosti za izraz.

Lako je juvelirima, zlatarima i draguljarima oni koriste materijale koje svi cijene i koji imaju vrijednost, čak i neobrađeni. Sa kamenom i staklom je drugačije. Moraju da se oblikuju, suše, peku, sve dok ne promijene svoju suštinu i ne postanu najfiniji komad izrezbaren i izvajan mirnom rukom i oslikan beskrajnom strpljivošću.

A onda kao takvi počnu da se cijene još više, prevaziđu samog umjetnika i postanu simbol grada.

Upravo to je slučaj i sa bajkovitim gradom u Turskoj Eskišehirom, koji je u svoje okrilje prigrlio umjetnike, zanatlije, koji u starom dijelu grada s karakterističnim kućicama stvaraju magiju od kamena sepiolita i duvaju najljepše ukrase od stakla.

U istorijskom dijelu Eskišehira, Odunpazari, sa pitoresknim kućicama između kojih se proteže stara kaldrma nalazi se mala zanatska radnja u kojoj staklo vještim rukama Džema Kldža postaje umjetnost.

Na prvi pogled Džemova zanatska radnja stakla koju drži sa svojom majkom izgleda kao da je u potpunom haosu... Komadići stakla su rasuti posvuda. Sa centralnog stola, koji je takođe prepun ostataka stakla, šišti upaljen plamenik pomoću kojeg Džem vještim pokretima topi staklo i stvara nove, zanimljive oblike, a oko njega  staklene police na kojima stoje staklene figure: od onih najmanjih, do zaista ozbiljnih umjetničkih predmeta. I u tom trenutku shvatite da u potpunom haosu vlada sklad. Pogled sa plamenika naglo se ustremi ka mački koja poput vazduha prolazi između staklenih figura, prelazeći preko njih korakom mekšim od oblaka sve do pulta na kojem je čekala hrana. Tada shvatite da ste na mjestu gdje se sudaraju mir i nemir, i da je krhkost samo prividna.

Stojeći za plamenikom i vještim rukama izvijajući staklo koje je dobilo potpuno drugo agregatno stanje, ovaj umjetnik je ispričao za "Nezavisne" da predmete od stakla stvara sedam godina te da je potpuno samouk.

"Po struci sam inženjer, ali me život odveo u potpuno drugom pravcu. Od ovog zanata se može fino živjeti, međutim pandemija virusa korona je ostavila uticaj na sve sfere pa je tako pogodila i nas", ispričao je Kldž.

Na posve drugom kraju ulice, na posve drugoj strani, s potpuno drugačijim materijalom kojem krhkost nije u opisu stvara Emre Mangal. Vješte ruke ovog umjetnika oblikuju sepiolit, kamen koji još nazivaju i morskom pjenom, a od njega nastaju čarobni predmeti i prava umjetnička djela.

Gledati kako grumen kamena dobija svoje obrise te postaje unikatan predmet na kojem je izrezbaren lik do najsitnijeg detalja je rijetka pojava koja se može naći jedino u Eskišehiru.

Iako turisti koji posjećuju Tursku uglavnom biraju destinacije kao što su Istanbul, Antalija i Kapadokija, ovaj grad sa svojim zanatskim radnjama, zanimljivim tradicionalnim kućicama, muzejima, pristupačnim ljudima i ljepotom zaista ima šta da ponudi. Samo ime grada Eskišehira u doslovnom prevodu znači "Stari grad", a on i nije toliko star koliko se očekuje. Posebno je mjesto i puno drugačije od svih drugih turskih gradova.

Venecija na istoku

Gradom prolazi rječica Porsuk koja mu, zajedno s mostićima koji su podignuti preko nje, daje pitoreskno ozračje. Iako baštini istoriju, te je jedan dio grada Odunpazari potpuno posvećen istoriji i tradicionalnim zanatima, Eskišehir je poseban i po mladoj populaciji budući da se u njemu nalaze čak tri velika unverziteta.

Izgled Eskišehira kombinuje istoriju i modernizam, ali na način da se ove dvije sfere nadopunjuju i stvaraju jednu skladnu sliku.

Posebno je oplemenjen centar Eskišehira, kroz koji protiče rijeka Porsuk. Duž obale protežu se zelene uličice i cvjetne gredice, te livade na kojima sjedi omladina, dok čamci i gondole plove rijekom, dajući cijeloj slici bajkovit izgled.

Naravno, i ovdje vlada kultura kafića usred radnog dana pa se prilikom posjete slobodno možete počastiti turskom kafom ili čajem uz opojne mirise nargile.

Sazova park

Jedan od novijih simbola grada jest Sazova park. Zoo, japanski vrtovi, umjetno jezero, dvorac i zgrade posvećene nauci objedinjene su u ovom zelenilu. Najveću pažnju svakako privlači dvorac koji je kao iz bajke, a poseban je i po tome što su njegovi vrhovi zapravo spoj nekoliko različitih kula iz svih krajeva Turske.

Cjelokupan park je čist i dobro održavan i doslovno uronjen u zelenilo. Kompleks ima kafić u kojem se možete opustiti ili samo uživati u sladoledu.

Gradove posebnim čine njegovi ljudi

Prijatan i blag pogled, sjetan osmijeh i rečenica: "Drago mi je što vas vidim u svom gradu" bili su dovoljni da zastanemo ispred male berbernice na ćošku starog dijela grada, Odunpazari.

Bile su to riječi sedamdesetpetogodišnjeg berbera Ibrahima Šena, koji svoj dućan, kako ga naziva, na ovom mjestu ima pune 52 godine.

"Imao sam zaista mnogo posla prethodnih godina i radio sam punim kapacitetom, međutim sada se zbog pandemije suočavam sa praznim gradom", ispričao je sjetno ovaj berber.

Dodao je da je njegov grad prepun različitih kulturnih ponuda te da se izgradio i renovirao i nudi za svakog ponešto.

"Izgradilo se mnogo kafića i restorana koji privlače turiste i omladinu. Ja ne pamtim u svoje vrijeme da se ovoliko ulagalo u renoviranje grada, tako da turisti ovdje zaista mogu da uživaju. Imamo mnogo muzeja, poput muzeja stakla i muzeja meda. Ove istorijske četvrti  u ovom gradu se nalazi za svakoga ponešto i, uprkos pandemiji, ulaže se u izgradnju novih stvari", ispričao je svoje viđenje Šen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije