Svijet je prepun predivnih mjesta koja još nisu istražena i od kojih zastaje dah. Takvo mjesto je i Flores, jedno od približno 18.000 ostrva u Indoneziji. Nalazi se u jugoistočnom dijelu, u pokrajini Istočna Nusa Tengara.
Svojevremeno je bio portugalska kolonija, a od nekadašnjih kolonizatora naslijedili su katoličanstvo, melodična imena, kao i samo ime ostrva koje u prevodu znači cvijeće.
Leži na vatrenom prstenu, oblasti u Pacifiku, koja je dom za više od tri četvrtine aktivnih ili neaktivnih vulkana na svijetu. Na Floresu, koji je dužine oko 450 km i ima oblik zmije, postoji 14 vulkana koji su sjajna scenografija za prave avanture. Flores je ostrvo različitih kultura, na kojem živi pet etničkih grupa i 12 etničkih podgrupa. Ovdje su otkriveni i ostaci praistorijskog čovjeka visokog jedan metar (Homo floresiensis) u pećini Liang Bua, kojeg popularno nazivaju hobitom.
Na ostrvu možete uživati u vodama kristalno bistrih jezera i vodopada, u spektakularnim lokacijama za ronjenje, misterioznim pećinama, tradicionalnim selima i zanimljivim običajima lokalnog stanovništva.
Jezera koja mijenjaju boju
Tri zagonetna jezera nalaze se u kraterima vulkana Kelimutua na ostrvu Flores. Smjestila su se na visini većoj od 1.600 metara, a u okolini se nalazi i 14 aktivnih vulkana.
Boje jezera neprestano se mijenjaju, pa su tako u prošlosti bila crna, smeđa i plava, da bi prije pedeset godina postala crvenkasta i boje bijele kafe. Jezera se nalaze u nacionalnom parku koji je popularno turističko odredište, kao i omiljena destinacija za treking zahvaljujući ljepotama biljnog i životinjskog svijeta.
Za stanovnike Floresa ovo je sveta planina, mjesto predaka, jer vjeruju da duše mrtvih odlaze u jedno od tri jezera u zavisnosti od toga kako su se ponašali u toku života. Prema tome, jezera se zovu Tiwi Ata Mbupu (Jezero starih ljudi) i ono se nalazi 1,5 km zapadno od druga dva. Karakteristično je po najvišoj temperaturi vode, kao i po bijeloj pjeni usljed pojačanih termalnih aktivnosti.
Druga dva jezera su jedno pored drugog i zovu se Tiwu Nua Muri Kooh Tai (Jezero mladića i djevojaka, gdje odlaze duše onih koji su mladi umrli) i Tiwu Ati Polo (Jezero zlih duhova ili začarano jezero, koje nastanjuju zle duše). Iako su dio istog grebana i nalaze se na istoj planini od istog vulkana, s istim sastavom tla, jezera često mijenjaju boje od crvene, smeđe, crne, tirkizne, zelene i plave, nezavisno jedno od drugog. Varijacije boja je nemoguće predvidjeti. No, nauka kaže da nema ničeg mističnog u ovim jezerima. Ona mijenjaju boju zbog hemijskih reakcija i minerala sadržanih u jezeru.
Komodo zmaj, flora i fauna
Pored čudesnih jezera, ovo ostrvo se može pohvaliti i najvećim svjetskim živim gušterom, poznatijim kao komodo zmaj. Guštere, koji mogu da narastu do tri metra dužine i 90 kg težine, uglavnom možete videti u obližnjem Komodo nacionalnom parku, koji je proglašen za jedno od sedam novih svjetskih čuda prirode i UNESCO svjetske baštine.
Savršeno mjesto za ronjenje nalazi se u okolini Komodo nacionalnog parka. Postoji više od hiljadu različitih vrsta šarene ribe i 76 koralnih grebena koje možete istražiti, a ovdje ćete sigurno vidjeti i ajkule, delfine, kornjače i kitove.
Kulturna raznolikost
Svaka podetnička grupa na Floresu ima jedan ili više govornih jezika i praktikuju različite kulturne obrede i način života. Većina stanovništva živjela je sporadično na brdima i obroncima oko doline do prije nekoliko stotina godina.
Iako su sada izgrađeni mnogi putevi, mještani i dalje treba da hodaju po nekoliko sati do nekih sela. U selu često na kapijama postoji zvonce koje domaćinu kuće daje do znanja da je na vratima gost koji dolazi izdaleka, a služi kako bi ukućani što prije organizovali i pripremili svečanu dobrodošlicu za gosta.
Ukoliko posjetite ova sela kao turista, možete biti pozvani da popijete kafu i probate neka lokalna jela. Naravno, neizostavno je i lokalno vino, dok domaćini pričaju o svom aboridžanskom nasljeđu. Obično gostima domaćini nude pričest krvlju pileta, koje ima za cilj da se primi blagoslov od duhova predaka. Narod Floresa je uglavnom hrišćanske vjere, ali i dalje primjenjuju svoje stare običaje.
Prilikom posjete selima turisti nikako ne smiju da nose providnu odjeću ili da se ljube u javnosti, i uvijek moraju poštovati mještane govoreći: "Mohon maaf saya sudah beli banyak. Maaf ya." To znači, da kada mještani ponude svoju robu posjetiocima, a vi iz nekog razloga nećete ili ne možete da je kupite, morate da odgovorite i ljubazno ih odbijete uz riječi: "Žao mi je, ja sam već kupio/kupila mnogo. Molim vas da mi oprostite."
Ostrvo je okruženo prelijepim plažama i nestvarnim prizorima. Postoji čak plaža koja ima pijesak roze boje. Onda i ne čudi podatak da oni koji su posjetili ovo ostrvo kažu da su bili u raju.
Misterija ostrva patuljaka
Stručnjaci koji su 2003. istraživali pećinu u planini na indonežanskom ostrvu Flores otkrili su fosile malih stvorenja nalik ljudima sa malim mozgom poput šimpanzinog. Ovu vrstu su nazvali Homo floresiensis.
Ovi rođaci modernog čovjeka bili su visoki manje od metra. Nekoliko sela u okolini ima stanovnike čija je prosječna visina oko metar i po.
Da li je ovo rezultat davnog ukrštanja visokih modernih ljudi i nižih Homo floresiensisa? Petnaest godina po otkriću kostiju, studija DNK ljudi koji žive na Floresu je dala presudu.
"Rijetkost je u nauci da krenete da tražite odgovor na pitanje i dobijete neku vrstu definitivnog odgovora i to je onda kraj", rekao je Ričard Grin, genetičar i koautor studije.
Ali kao što se često dešava u nauci, odgovor na jedno pitanje podstiče druga. Studija je pokazala da su bar dva puta u istoriji ljudi i njihovi rođaci (poznati kao hominini) stigli na Flores i onda se smanjili.
Drugo istraživanje je pokazalo da su na Flores slonovi stigli dva puta i da su se oba puta smanjili. Kakvu to misterioznu moć ima ovo ostrvo?
Prvobitnim datiranjem fosila Homo floresiensisa procijenjeno je da su stari oko 13.000 godina.
Heravati Sudojo, genetičar iz Indonezije, 2007. godine donio je uzorke fosila dr Grinu u Njemačku. Grin i njegove kolege nisu uspjele da izvuku definitivan DNK uzorak.
Ali godinama kasnije, dr Grin i njegove kolege otkrili su dvije važne stvari. Otkrili su da su se ljudi i neandertalci ukrštali. A otkrili su i odvojenu vrstu hominina, poznatu kao denisovanci, koji su se takođe ukrštali sa ljudima.
Grin i Sudojo su 2013. organizovali putovanje na Flores kako bi posjetili selo Rampasasa u blizini pećine. Sudojo i njegov asistent uzeli su uzorke pljuvačke od 32 seljana.
Drugi naučnici su ponovo pregledali fosile Homo floresiensisa i shvatili da su stari najmanje 60.000 godina.
To otkriće drastično je suzilo period tokom kog su moderni ljudi možda dijelili Flores - i ukrštali se - sa Homo floresiensisom.
Stručnjaci su otkrili da veoma mali procenat DNK seljana potiče od neandertalaca ili denisovanaca. Rampasasa seljani nisu niski, jer su potomci Homo floresiensisa. Zapravo, njihovi preci su bili viši ljudi.
Ali u nekom trenutku, kada su stigli na Flores, postali su veoma niski - poput Homo floresiensisa prije njih. Ljudi su razvili pigmejska tijela i na drugim ostrvima. Nizak rast je primijećen i kod malih populacija u kišnim šumama Afrike, Južne Amerike i drugdje.
Rampasasa seljani imaju varijante mnogih gena za koje se zna da smanjuju visinu. Prirodnom selekcijom su sačuvane stare varijante, a ne nove mutacije. Jedna od glavnih hipoteza evolucije pigmejskog tipa tijela je nedostatak hrane. Manjem tijelu je potrebno manje kalorija i tako ima šansu da preživi.
"Koji god da su ekološki faktori pojavljivanja patuljaka na ostrvu, njih tamo ima u ogromnom broju. Zbog toga je to toliko fascinantno", rekao je Grin o Floresu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
