Putovanje

Motovun i Grožnjan: Istarski biseri od kojih zastaje dah (FOTO)

Motovun i Grožnjan: Istarski biseri od kojih zastaje dah (FOTO)
Foto: Ustupljena fotografija | Motovun i Grožnjan: Istarski biseri od kojih zastaje dah

MOTOVUN - Ne tako daleko od morske obale, ali ni previše duboko na kopnu, na jednom brežuljku smjestio se Motovun.

Sa njegovih zidina pruža se najljepši pogled na dolinu rijeke Mirne i na šume u kojima (pre)cijenjeni tartufi strpljivo čekaju da budu pronađeni.

Imala sam sreću da me je u otkrivanje ovog simpatičnog gradića povela Istranka, koja ovu regiju poznaje kao svoj džep i čije priče o prošlosti mi nikada ne dosade. Tako sam od nje doznala da je Motovun, koji je danas, između ostalog, poznat po filmskom festivalu, svojevremeno bio stjecište umjetnika, te da je na ljetnoj pozornici svako veče nastupala jedna poznata jugoslovenska grupa.

Iako je praksa da se vozila ostave u podnožju Motovuna i do gradskog jezgra se ide organizovanim prevozom (autobusom) ili ako ste avanturista, možete i pješke, stepenicama, mi smo imale sreće, te smo dobile zeleno svjetlo da se automobilom odvezemo sve do parkinga na uzvišenju. Usput smo se mimoišle sa grupom turista iz Južne Koreje, naoružanih najsavremenijom opremom za fotografisanje i snimanje.

Moj telefon nema tako dobre performanse, ali je zabilježio sasvim pristojne kadrove ulica kojim smo se kretale ka ulaznim vratima u ovaj srednjovjekovni grad.

Dan je bio oblačan, ali sasvim ugodan, a temperatura nije bila previsoka. Vremenske prilike su zapravo išle u prilog našem nesmetanom uživanju u krajoliku.

Moja preporuka za sve koji se zapute u Motovun jeste da imaju udobnu obuću, koja se ne kliže, jer bi inače mogli poletjeti naglavačke ako đonovi postanu neposlušni u dodiru sa kamenom stazom kojom godišnje prođe hiljade turista.

Prizemlje gotovo svih objekata pretvoreno je u radnje koje gostima nude sve što im srce ište, od hrane i pića, do suvenira i umjetnina. Više od cijena robe i usluga mene je zanimalo ko su ljudi koji su se u tim kućama rodili i koji među tim zidinama žive cijeli svoj život i kako odolijevaju primamljivim ponudama potencijalnih kupaca, koji ne pitaju koliko košta nekretnina koje se žele dokopati.

Moja razmišljanja prekinuo je lavež pasa, koji su, pojasnila mi je Istranka, obučeni za otkrivanje tartufa. Tog popodneva nisu nanjušili ovu gljivu, nego Neru, našu četvoronožnu saputnicu.

Jedna od asocijacija na Motovun je i "Veli Jože", roman Vladimira Nazora, čija radnja je smještena u ovu srednjevjekovnu utvrdu. Tog dobrog diva pronašla sam oslikanog na zidu jednospratnice u blizini trga kojim dominira Crkva Svetog Stjepana. Njen zvonik je potpuno drugačiji od zvonika koje sam vidjela u Istri jer izgleda kao kula.

Na trgu u vrijeme naše posjete nije bilo gužve, ali vjerujem da se u špicu sezone, odnosno u periodu kada se organizuje filmski festival, nema gdje igla baciti.

Obilazak motovunskih zidina nije besplatan, za odrasle ulaznica košta pet evra, a za taj novac dobijate mogućnost da krajolik posmatrate kroz dva dvogleda, zatim da obiđete gradsku ložu, kulu i galeriju, i na kraju se fotografišete na jednoj od najboljih pozicija u ovom istorijskom zdanju.

Najveći utisak na mene ostavio pogled od kojeg posmatrač dobije osjećaj potpune slobode.

Grožnjan

Nakon Motovuna, odlazak u Grožnjan je bio sasvim logičan slijed jer zaobići ovaj grad umjetnosti bila bi prava šteta. Pretpostavljam da u toku ljetne sezone ulicama ovog simpatičnog mjesta vri kao u loncu, ali što se mene tiče, termin naše posjete je bio idealan jer nije bio vatreni oganj, nismo se sudarale sa prolaznicima, niti čekale na red da sjednemo u neki od lokala.

Ono što mi je tog predvečerja privuklo pažnju jeste razgovor dva vremešna lokalca koji je tekao na italijanskom. Svoj razgovor su nakratko prekinuli i pogledom me ispratili do platoa ispred župne Crkve Svetog Vida, Modesta i Krešencije, koji su zaštitnici Grožnjana, a sa kojeg se pruža još jedan veličanstven pogled na okolinu.

Na ovom mjestu sam pronašla i makete brodova koji su nekada, vjerujem, plovili Jadranskim morem, a sada su umjetnička instalacija koja privlači turiste. Tokom šetnje uskim ulicama zagledala sam kamene kuće, mimoilazila se sa malobrojnim posjetiocima, a zatim se u jednom lokalu zasladila krostatom sa jagodama.

U Grožnjanu mačke uživaju u životu i ne mare mnogo za radoznale turiste i njihove pse, od kojih se ne odvajaju ni kada idu na izlete.

Doznala sam da je Grožnjan najživlji u vrijeme kada se održava manifestacija "Ex tempore", koja okuplja umjetnike iz cijele Evrope i kada brojne galerije otvore svoja vrata ljubiteljima umjetnosti.

Na odlasku iz Grožnjana nisam odoljela da se ne fotografišem među svodovima gradske lože, u kojoj su nekada bili sud i zatvor, a na prvom spratu se nalazilo spremište žitarica. Danas je tu galerija.

Još jedno mjesto nije se moglo zaobići, stablo ladonja, u čiju šupljinu sam bez problema ušla pitajući se da li je udar groma ili, pak, kolonija larvi uzrokovala da poprimi taj neobični izgled.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Oglasi

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije