Trogir je riznica boja i oblika, zapanjujućeg postanka i jedinstvenog sadržaja, koja se gradila vijekovima, mudro i temeljno. To je gradić na području srednje Dalmacije sa starom jezgrom čije obalne dijelove sa svih strana okružuje more.
Pravi je to grad-muzej, mjesto gdje iza svakog ugla izvire nova atrakcija i u kojem će ljubitelji istorije i umjetnosti doći na svoje.
Ovo je grad kulturnoistorijskih spomenika iz svih perioda umjetnosti, posebno onih srednjovjekovnih, u kome je svoja remek-djela ostavio i čuveni skulptor tog perioda - majstor Radovan.
Trogir je grad slikovitih uličica ispunjenih živopisnim starim kućama, uz brojne kafiće i svakovrsne druge sadržaje modernog doba, uz obilje okolnih velikih i malih plaža i uvala uz kristalno bistro more Jadrana. Upravo zbog ovoga ne čudi podatak da je Trogir 1997. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Ušuškan je između ostrva Čiovo i kopna, između kamena i ravnog, plodnog polja. Trogirska rivijera je živopisna, sa puno uvala, šljunkovitih i kamenitih plaža, zaliva, ostrvaca… Sa kopnom je povezano starim kamenim mostom, a sa Čiovom pokretnim mostom koji se nalazi na najužem dijelu Trogirskog kanala.
Najznačajniji srednjovjekovni portal u ovom dijelu Evrope
Najdominantnija građevina Trogira je katedrala svetog Lovre. Ova trobrodna bazilika savršenog sklada nalazi se na centralnom gradskom trgu. Izgradnja je počela oko 1200. godine, a ostao je i potpis majstora Radovana iz 1240.
Izgradnja zvonika počela je krajem 14. vijeka. Prvi sprat je bio dosta oštećen, kao i cijela katedrala, kada su Mlečani bombardovali grad 1420. godine. Gradili su ga majstori Matej i Stjepan, a karakterističan je po svojim šiljatim gotičkim otvorima. Drugi sprat je podignut sredinom 15. vijeka i pravi je primjer gotičke arhitekture u Dalmaciji. Treći sprat, u duhu manirizma, potiče iz 1605. godine.
Na vrhu, u uglovima, nalaze se skulpture Alesandra Vitorija, mletačkog vajara. Na zapadnoj strani katedrale nalazi se predvorje sa dva ulaza odakle se ulazi u krstionicu, koja je sagrađena 1467. godine. Reljefna kompozicija, koja se nalazi iznad renesansnih vrata u predvorju, najveća je u dalmatinskoj umjetnosti. S unutrašnje strane vrata je natpis:
"Ovu krstionicu sagradio je Andrija Aleši, Dračanin, za biskupa Jakova Turlona i kneza Karla Capella, 1467. godine".
Glavni, zapadni portal djelo je čuvenog majstora Radovana i predstavlja najznačajnije djelo u balkanskom primorju. Pored bogate ornamentike, predstavljene su scene iz Hristovog života, apostoli, simboli mjeseca i figure Adama i Eve. Unutar lunete majstor Radovan je isklesao rođenje Hristovo, koje je i najvrednije umjetničko djelo portala. Dva okrugla prozora sa figurama u atrijumu kupole takođe su djelo majstora Radovana. U njegovom radu ogleda se vrsna sintetizacija romaničkog stila, prožetog gotičkim i vizantijskim uticajima. U istoriji umjetnosti majstor Radovan je jedan od najvećih skulptora srednjeg vijeka.
U sklopu katedrale su i sakristija i kapela svetog Ivana Trogirskog. U gotičkim ormarima sakristije smještena je riznica katedrale, sa obrednim predmetima, ruhom i ostalim dragocjenostima. Kapela svetog Ivana Trogirskog pripojena je katedrali u drugoj polovini 15. vijeka i djelo je Nikole Firentinca i Andrije Alešija. Jedan je od najreprezentativnijih spomenika renesanse u Dalmaciji.
Veličanstveni pogled na Trogirsku rivijeru
Veoma interesantni su ostaci bedema kojima je nekada bio opasan Trogir. Ostale su očuvane kula svetog Marka i tvrđava Kamerlengo. Odbrambena kula svetog Marka, prilagođena odbrani od topovskih hitaca, okrenuta je ka kopnu, a nekad je bila spojena zidinama sa tvrđavom Kamerlengo. Ova okrugla kula, sagrađena za vrijeme vladavine Venecije, potiče iz 15. vijeka, kao odbrana od turske najezde.
Rijedak spomenik francuske vlasti u Dalmaciji je "Glorijet", kružna kolonada klasicističkog oblika iz 1809, sagrađena u čast francuskog generala Ogista Marmona.
Kula Kamerlengo sagrađena je 1380. godine, a kasnije je proširena i u njenom nastavku je izgrađena tvrđava Kamerlengo (1420 - 1437), koja je služila za smještaj mletačke vojske. Naziv je dobila po činovniku, kamerlengu -mletačkom blagajniku.
On je imao zadatak da vodi sve poslove oko izgradnje tvrđave u dogovoru sa knezom. Tvrđava je iznutra bila nasuta pijeskom, imala je bunar i još neke objekte, pa je mogla nezavisno funkcionisati ako bi došlo do, na primjer, pobune stanovništva. Sjeverozapadne kule imale su nasip (opet iz sigurnosnih razloga), koji je nastao nabacivanjem kamenja, a sprečavao je pristajanje ratnih galija. Glavni ulaz u tvrđavu sačuvan je i danas. Vrijedi se uspeti uskim, kamenim stepeništem na njen vrh jer je pogled na Trogirsku rivijeru sa nje veličanstven.
Tvrđava se danas koristi kao ljetna pozornica. A kada izađete iz nje, sačekaće vas suncem okupana široka riva prepuna palmi, jedrilica i kafea, a ponudiće vam prijatan predah.
Palata "Ćipiko" i Drvo ljubavi
U ovom bajkovitom gradu pored brojnih znamenitosti ono što nikako ne možete da zaobiđete jeste palata "Ćipiko".
Palata trogirske porodice Ćipiko sklop je od više zgrada koje su koloplet romanike, gotike i renesanse, vremenom spojenih u jedinstvenu cjelinu. Najveći dio sklopa nastao je u 13. vijeku. Južna vrata palače krasi natpis "Nosce te ipsum", što u prevodu znači "Upoznaj samoga sebe", a unutar nje nalaze se brojna i vrijedna umjetnička djela.
Da je "uvijek vrijeme za ljubav", u Trogiru svjedoči neobično stablo kojeg su Trogirani, zbog diskretnog mjesta u hladovini krošnje gdje su se okupljali ljubavni parovi, nazvali Drvo ljubavi. Prema romantičnoj legendi, par koji se poljubi na ovom mjestu u srcu će nositi vječnu ljubav, do smrti.
Kamerlengova kći
U crkvi svetog Dominika, ispred sarkofaga Sobotinog sina, tiho je molila mlada, lijepa djevojka Zora Dragačeva. Iz prikrajka ju je posmatrao Diego Morin, momak nedavno pristigao iz Venecije.
Njih dvoje su se kasnije, uz pomoć Zorine zaštitnice, često sastajali i uskoro su svi Mlečani saznali za njihovu ljubav.
Diegovi roditelji bili su poštovani zbog porijekla i otmjenosti i uskoro im je javljeno za ljubav Diega i Zore. Njegov otac je stigao u Trogir i prisilio sina da prekine vezu sa Zorom. Uskoro je Diego postavljen na visoku čast trogirskog kamerlenga i roditelji su mu pronašli zaručnicu, stasitu i bogatu Mlečanku Orsolu, koja je imala raskošnu palaču u Velikom Kanalu.
Vjenčanje se proslavilo u Mlecima i Mlečani su dugo pripovijedali o velikom i raskošnom piru.
Dok je Diego pirovao, Zora je obukla vjenčanu haljinu, okitila se cvijećem i uzela bočicu otrova. Legla je na krevet i ispila otrov. Stara Ivka, Zorina zaštitnica, stigla je prekasno. Našla je Zoru mrtvu. Diego je doznao za Zorinu smrt prije nego što se vratio u Trogir. Neumornim radom htio je prigušiti grižnju savjesti.
Žena mu je rodila kćerku i prvih godina mala Diana bila je zdrava i jaka. Nakon nekog vremena smršavjela je i bila jako blijeda. Često je sjedila u dvorištu tvrđave Kamerlengo i sanjala o nečem dalekom. Živjela je od snova. Sa dvanaest godina vršnjakinjama je pričala o svojim snovima, čudesnim događajima u nepoznatim svjetovima.
Govorilo se da Diana liči na Zoru Dragačevu pa je tako Orsola počela da mrzi kćerku, napustila je nju i Diega i otišla u Veneciju.
Pred Uskrs Diegove sluge su Dianu prenijele iz dvorišta na krovište Kamerlenga. I ona je pričala svoj posljednji san:
"S neba pada cvijeće, na zemlju se slaže gomila i već počinje ljudima stizati do koljena. Toliko je sag od latica narastao i dalje se dizao da su se ljudi prestrašili i u strahu kričali. Padale su latice i sve, sve pokrile: ljude, kuće, kopno, more…"
Kad je sunce utonulo Diana je zaspala i nije se više probudila. Diego do smrti više nije progovorio. Zanijemio je od boli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
