Putovanje

"Nezavisne" u posjeti hramu Hatšepsut, prve žene faraona

"Nezavisne" u posjeti hramu Hatšepsut, prve žene faraona
Foto: Nezavisne novine | "Nezavisne" u posjeti hramu Hatšepsut prve žene faraona

Srce mi zatreperi kad pomislim na to šta će ljudi govoriti. Oni koji će gledati moje spomenike u godinama koje dolaze i pričati o svemu što sam činila, ispisala je na jednom od svojih obeliska u Karnaku Hatšepsut, jedna od najpoznatijih vladarki Egipta pored Kleopatre.

Žena faraon Hatšepsut vladala je Egiptom od 1479. do 1458. g. p.n.e., a danas je poznata ne toliko po tome što je vladala u zlatno doba egipatske XVIII dinastije, koliko po tome što je imala smjelosti da sebe prikazuje kao muškarca.

Hatšepsut je bila među najistaknutijim graditeljima jedne od najvećih egipatskih dinastija. Podizala je i obnavljala hramove i svetilišta od Sinaja do Nubije. Četiri granitna obeliska koja je podigla u ogromnom hramu velikog boga Amona u Karnaku spadala su među najveličanstvenije ikada stvorene. Naručila je izradu stotina sopstvenih skulptura i u kamen uklesala podatke o svojoj lozi, titulama, svojoj prošlosti, stvarnoj i izmišljenoj, pa čak i o svojim mislima i nadanjima, koje je ponekad povjeravala u svojoj neobičnoj iskrenosti.

Hatšepsut je bila najstarija kćerka Tutmesa i njegove velike kraljevske supruge kraljice Ahmoze. Međutim, Tutmes je takođe imao sina s drugom kraljicom i taj sin, Tutmes II, naslijedio je krunu kad je njegov otac preminuo. Pribjegavši uobičajenoj metodi jačanja kraljevske loze Tutmes II i Hatšepsut su se vjenčali te su dobili jednu kćerku; supruga nižeg ranga Izida donijeće Tutmesu muškog nasljednika, kojeg Hatšepsut nije uspjela da osigura.

Kad joj je suprug umro, titula koju je Hatšepsut isticala nije bila ona kraljeve supruge, već božanske Amonove supruge, imenovanje za koje neki vjeruju da joj je otvorilo put do prijestola. Hatšepsut u zapisima nikad nije skrivala svoj pol. Natpisi o njoj često sadrže ženske nastavke.

Tutmes II nije dugo vladao te ga je Tutmes III naslijedio kada je bio dječak. U skladu s običajima, Hatšepsut je preuzela stvarnu vlast zamjenjujući mladog faraona u svojstvu kraljice - regenta. I tako je započeo jedan od najzamršenijih perioda u istoriji drevnog Egipta.

Hatšepsut je u početku djelovala u korist svog bratanca - pastorka, pažljivo poštujući pravila po kojima su prethodne kraljice vodile političke poslove tokom stasavanja maloljetnih nasljednika. Ali poslije izvjesnog vremena pojavili su se znaci koji su ukazivali na to da bi Hatšepsutino regentstvo moglo da bude drugačije. Stariji reljefi je prikazuju kako obavlja kraljevske dužnosti poput prinošenja žrtvenih darova bogovima ili zapovijesti o podizanju obeliska načinjenih u kamenolomima crvenog granita u Asuanu. Poslije samo nekoliko godina preuzela je ulogu "kralja" Egipta, vrhovnu moć u toj zemlji. Svom pastorku, koji je do tada vjerovatno već bio sasvim sposoban da preuzme prijesto, namijenila je tek drugu ulogu po važnosti. Hatšepsut je na taj način nastavila da vlada i vladala je 21 godinu.

Na jednoj sjedećoj skulpturi od crvenog granita Hatšepsut je prikazana s nedvosmisleno ženskim tijelom, ali i s prugastom nemes, maramom na glavi ukrašenom kobrom, ureusom, obilježjima kralja. Na nekim reljefima u hramovima Hatšepsut je prikazana odjevena u tradicionalnu usku haljinu do gležnjeva, ali u širokom raskoraku u pozi kralja.

Kako su godine prolazile, izgleda da je zaključila da je lakše da u potpunosti zaobiđe pitanje pola. Prikazivala se isključivo kao muškarac - kralj, s faraonskim ukrasima za glavu i u faraonskoj šendit - pregači, te s lažnom faraonskom bradom - bez ikakvih ženskih obilježja. Mnoge od skulptura s njenom predstavom, slike i natpisi izgledaju kao sastavni dio pažljivo smišljene propagandne kampanje s ciljem da se podrži legitimnost njene vladavine u ulozi kralja - i opravda njen prestup.

Hram u Luksoru

Još jedan graditeljski poduhvat Hatšepsut je ogroman hram smatran jednim od najimpresivnijih arhitektonskih dostignuća u antičkom svijetu, a ekipa "Nezavisnih" se uvjerila u njegovu raskoš. Nazvan Jeser-Jeseru (Sveti od svetog), terasasti kompleks od pješčara, izgrađen je u liticama Deir el Bahrija u zapadnoj Tebi. Sagradila ga je pored hrama kraljeva Mentuhotep, kompleksa pogrebnih hramova i grobnica na zapadnoj obali Nila, želeći da naglasi svoju pripadnost njihovoj porodici i time opravda legitimnost svog tako neobičnog za ženu posjedovanja trona. Hram Hatšepsut izdvajao se iz niza mnogih pogrebnih hramova tog vremena, prvenstveno raskošnim dekorativnim reljefom, veličinom i ukrašenim statuama velikih razmjera.

Izgradnju je nadgledao Hatšepsutin kancelar Senenmut, a mada je Mentuhotepov hram poslužio kao uzor, valja reći da među njima postoje i znatne razlike. Hatšepsutin hram, za razliku od hrama njenog prethodnika, obuhvata tri platoa koji dosežu visinu od 30 metara. Na najvišem i najnižem platou nalaze se duple kolonade uglatih stubova, dok su na središnjem stubovi u dorskom stilu smješteni na ulazu u kapelu. Stari Egipćani takođe su vodili računa o položaju hramova u odnosu na sunce pa tako ni ovaj nije izuzetak. Glavna osa hrama postavljena je tako da je zrake sunca obasjavaju na zimski solsticij. Sunčeve zrake takođe se probijaju kroz zadnji zid kapele te potom, odbijajući se udesno, obasjavaju kipove Ozirisa, egipatskog boga plodnosti, vegetacije i podzemnog svijeta, boga sunca Amona Ra, Tutmozisa III i Hapija, boga rijeke Nil. Kip Ozirisa je ovdje vrlo važan zbog toga što se smatralo da je upravo on zadužen za vođenje faraona na vrlo važnom, sudbonosnom putu iz ovozemaljskog svijeta u svijet vječnosti u koji se stupa nakon smrti.

U kasnijem periodu svog života, kad drugi ljudi pronalaze zadovoljstvo u prepuštanju uspomenama na protekle pustolovine, Tutmes III je pronašao još jednu zabavu. Odlučio je da iz istorije sistematski izbriše svoju maćehu - kralja te je u svojim poduhvatima srušio ovaj hram do temelja, koji je kasnije restauriran. Uprkos tome što ga nikad formalno nije osporila kao vladara, Tutmes III je nakon njene smrti odlučio izbrisati sve tragove njenog postojanja iz istorije. U tu svrhu tapiserije s njenim likom maknute su za zidova, a u njenom posmrtnom hramu u Deir el Bahariju većina njenih kipova je srušena te potom smrskana na sitne komadiće prije nego što su krhotine zakopane. Pokušao je i zazidati njene obeliske u kompleksu hramova Karnak.

Teško je, naime, vjerovati da pune dvije decenije njene vladavine nije činio ništa i da se onda odlučio na taj drastičan čin tek nakon što je preminula. Istraživači pretpostavljaju da Tutmesov cilj zapravo nije bio u potpunosti izbrisati tragove Hatšepsutinog postojanja, što dokazuje činjenica da su neki njeni kipovi i dalje ostali netaknuti, već da ju je jednostavno htio posthumno degradirati. Moguće je i da je to učinio kako bi izbrisao spomen na uspješnu vladavinu jedne žene s namjerom sprečavanja prevelikih ambicija budućih članica egipatskih kraljevskih porodica. Na taj način eliminisao bi opasan presedan do kojeg je Hatšepsut kao žena dovela svojom uspješnom vladavinom. Hatšepsut je preminula nakon nešto više od dvije decenije vladavine u dobi koja se onda smatrala srednjovječnom.

Pronađena mumija

Jednim od najvažnijih otkrića smatra se ono njene grobnice u egipatskoj Dolini kraljeva, za koje je zaslužan britanski arheolog Hauard Karter. Bilo je to 1903. godine. Samo godinu dana kasnije pronađene su dvije mumije, a trebalo je da prođe nešto više od cijelog vijeka, tačnije rečeno do 2007. godine, da se potvrdi da je jedna od tih mumija zapravo Hatšepsut. Tijelo je iz grobnice izvadio dr Zani Havas, egipatski arheolog, i odnio ga u Egipatski muzej u Kairu na testiranje. Havas i tim naučnika su se usredsredili na mumiju koju su zvali KV60a, a koja nije smatrana dovoljno značajnom da bi bila pomjerena s poda jedne od manje važnih grobnica u Dolini kraljeva.

KV60a krstarila je kroz vječnost lišena čak i najobičnijeg kovčega, a kamoli svite figurina koja bi pripomagala pri njenim kraljevskim dužnostima. Nije čak imala ni šta da obuče - nikakvih ukrasa za glavu, nakita, zlatnih sandala ili zlatnih navlaka za prste na rukama i nogama, ništa od blaga kakvim je bio snabdjeven faraon Tutankamon, koji je u poređenju s Hatšepsut praktično bio niko i ništa. Mumiji je nedostajao jedan zub, a rupa nastala u čeljusti na mjestu gdje tog zuba nije bilo savršeno je odgovarala kutnjaku pronađenom u tekućini za balzamovanje. Nije bilo sumnje - čuvena egipatska vladarka je otkrivena.

Poslije njene smrti, oko 1458. godine p.n.e., njen pastorak je proživio svoj život kao jedan od velikih faraona egipatske istorije. Tutmes III je bio graditelj spomenika kao i njegova maćeha, ali i ratnik bez premca, takozvani Napoleon drevnog Egipta. U rasponu od 19 godina predvodio je 17 vojnih pohoda na Levant, uključujući i pobjedu protiv Kanaanaca kod Megida u današnjem Izraelu, o kojoj se i danas uči na vojnim akademijama. Imao je mnogo žena, od kojih mu je jedna podarila nasljednika Amenhotepa II. Tutmes III je takođe pronašao vrijeme da uvede piletinu na egipatsku trpezu.


  • Egipat je nova top destinacija za ljetovanje, a ovo potvrđuju brojke turista koje se u posljednih godina sve više povećavaju, ali i činjenica da će kompanija "Air Cairo" uspostaviti direktne letove za Hurgadu iz Banjaluke. Kao dopuna letova iz grada na Vrbasu će doći i direktna linija za Hurgadu iz Sarajeva kojom će svi putnici za nešto manje od tri sata stizati do jedne od najljepših ljetovališta.                            
Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije