Kada je veliki španski arhitekta Antonio Gaudi završio školovanje, jedan od njegovih profesora je rekao: "Ko zna jesmo li ovu diplomu dali luđaku ili geniju. Samo će vrijeme pokazati." Vrijeme je, ipak, pokazalo da je Gaudi veći od Barselone i da se takav talenat jednom rađa.
Zbog nedostatka novca nakon studija Gaudi počinje uporedo da radi kao tehnički crtač i dizajner namještaja. Upravo će to promijeniti njegov život - jedna od vitrina koju je dizajnirao biva primijećena na izložbi u Parizu 1878. godine od strane Eusebia Gvelja, poznatog poslodavca tekstilne industrije, koji od tog trenutka postaje njegov stalni klijent i mecena koji mu omogućava da ostvari sve svoje najekstravagantnije ideje.
Neponovljivi buntovnik iz Katalonije rođen je u gradiću Reus. Svoj život, djelo i duh je ostavio Barseloni. Odbijao je da govori španski, vječno odan Kataloncima. Isto tako poznato je da je Kataloniju rijetko napuštao. Spoj morskih talasa, životinjskih elemenata, mitskih bića, religije i slučajnih prolaznika koje je koristio kao modele povezivao je na čaroban način. Prava linija je bila nešto vještačko, potpuno van sklada sa prirodom, koja se ne može vidjeti ni u jednom njegovom radu. Nepravilni oblici, mozaici od polomljenih keramičkih pločica dominiraju na skoro svim njegovim zdanjima - stil ovog španskog arhitekte je upečatljiv i obiluje neobičnim i neočekivanim karakteristikama i oblicima, koji zajedno oblikuju nestvarna i spektakularna umjetnička djela smještena u katalonskoj ljepotici.
La Sagrada Familia
La Sagrada Familia (Sagrada familija) predstavlja pravo arhitektonsko čudo i danas je najprepoznatljivije obilježje Barselone. Gradnja je počela davne 1882. godine, a radovi još traju, dok je konačni završetak radova predviđen za 2030. godinu. Ovo Gaudijevo djelo prepuno je simbolike u vezi sa religijom - tri velike fasade su posvećene rođenju Hrista, Hristovim mukama i Hristovoj slavi; dvanaest kula simbolizuju dvanaest apostola; četiri velike kule predstavljaju četiri jevanđelja; kupolasta kula je simbol Djevice Marije, a najviša centralna kula posvećena je Svetom Salvadoru i upravo će ova kula nakon konačne izgradnje biti jednaka visini brda Monžuik. Građevina je 2005. godine uvrštena na listu svjetske baštine.
Casa Celvet
Casa Celvet (Kuća Kalvet) izgrađena je između 1898. i 1900. godine za porodicu tekstilnih industrijalaca Kalvet i predstavlja Gaudijev najkonvencionalniji rad. Kamena fasada odslikava uticaj baroka, sa isturenim prozorima, skulpturnim dekoracijama i dizajnom enterijera. Najmaštovitije predstavljen dio zgrade su zadnji dio i njena fasada i dekoracija hodnika i namještaja, koji je napravljen od potpuno organskih materijala. Na fasadi su najupečatljiviji dijelovi sa simboličkim elementima. Iznad vrata se nalaze inicijali vlasnika, galeriju podupire čempres, simbol gostoprimstva, a na glavnom spratu oluci su predstavljeni u obliku pečuraka, zato što je vlasnik bio i mikologičar.
Casa Batlló
Casa Batlló (Kuća Batljo) nalazi se u samom centru Barselone i predstavlja jedno od najsmjelijih i najnevjerovatnijih Gaudijevih djela, te je kao građevina jedan od najvažnijih predstavnika arhitekture modernizma. Gaudi je 1875. godine iskoristio rekonstrukciju jedne stare kuće i obilježio je eksplozijom tehnike trenkadis, odnosno fasadom prekrivenom mozaicima napravljenim od izlomljenih komadića keramike, što zidovima daje talasast efekat. Pored trenkadisa, prepoznatljivi su i lančani lukovi i obojeni dimnjaci. Iz određenog ugla posmatranja krov ove kuće podsjeća na leđa zmaja, što predstavlja vezu sa legendom o Svetom Đorđu i još jedan primjer Gaudijeve tendencije da ovakvim simbolima spoji arhitekturu i religiju.
Palau Güell
Palau Güell (Palata Gvelj) privatna je rezidencija poznatog Gaudijevog mecene, grofa Gvelja, i predstavlja pravi odraz talenta i kreativnosti arhitekte. Ova građevina je skoro bila zaboravljena sve do 2011. godine, kada su radovi na rekonstrukciji konačno završeni. U pitanju je spoj klasičnog stila i inovativnih detalja kao što je, na primjer, parabolični luk. Svaki sprat ove palate, od prvog do posljednjeg, simbolično predstavlja uzlaznu putanju karijere grofa Gvelja. Tokom posjete turisti mogu vidjeti upadljivu kupolu koja se izdiže iznad glavnog salona i unosi prirodnu svjetlost u palatu i 20 različitih dimnjaka koji su posebno projektovani za ovo izuzetno djelo.
Casa Milà
Casa Milà (Kuća Mila) pravi je primjer svega što je Gaudi smatrao modernizmom. Trenutak kada je Pere Mila naložio gradnju stambene zgrade ujedno je bio i znak za velikog katalonskog arhitektu da potpuno probudi svoju genijalnost. Izgradnja je trajala između 1902. i 1906. godine, a kuća je postala prepoznatljiva po svojoj valovitoj fasadi, nalik morskim talasima, čiji balkoni od kovanog gvožđa podsjećaju na morske alge. UNESCO je 1984. godine ovu kuću proglasio svjetskom baštinom. Objekat posjeduje dva kružna unutrašnja dvorišta koja omogućavaju strujanje vazduha i veći prodor svjetlosti, a turisti mogu posjetiti jedan sprat koji odslikava život te epohe.
Casa Vicens
Casa Vicens (Kuća Visens) je prva značajnija građevina koju je projektovao Antonio Gaudi - angažman je dobio 1888. godine kada je industrijalac Manuel Visens poželio da napravi drugu rezidenciju za svoju porodicu. Jedan od zidova zgrada dijeli sa jednim manastirom i građena je u orijentalnom mavarskom stilu (mudéjar). Zidovi su napravljeni od kombinacije kamena, cigle i pločica koje su oslikane žutim cvijećem, koje je karakteristično za ovaj kraj, a unutar zgrade ističu se visoki plafoni napravljeni od drvenih greda, dok je pod ukrašen mozaikom u rimskom stilu.
Park Güell
Park Güell (Park Gvelj) još je jedno Gaudijevo arhitektonsko čudo izgrađeno po narudžbi grofa Gvelja. Prvobitan plan je bio da se sagradi stambeni kompleks od 40 kuća raspoređenih na površini od 15 hektara. Na kraju, izgrađene su samo dvije kuće, a prostor je pretvoren u jedinstveni park koji danas predstavlja obilježje Barselone. Na ovom impozantnom projektu Gaudi je radio od 1900. do 1914. godine, a kao dokaz velikog izazova u arhitektonskom smislu ostalo je stepenište sa figurom zmaja napravljenog od raznobojne keramike, kao i očaravajuća hipostilna sala koja sadrži 86 stubova i iznad koje se nalazi veliki trg. Nakon što je proglašen svjetskom baštinom, ulaz u park se naplaćuje.
Torre Bellesguard
Torre Bellesguard (Kula Beljesguard), poznata i pod imenom Casa Figueres, izgrađena je između 1900. i 1909. godine u okrugu Saria-San Žervazi, na istom mjestu gdje je nekada bio dvorac iz 1410. godine. Ona predstavlja mješavinu srednjovjekovnog i modernističkog stila - na ovaj način je Gaudi iskoristio elemente koji su ostali od prethodne građevine iz srednjeg vijeka kako bi ih spojio sa svojim karakterističnim stilom, stvarajući građevinu koja ipak ima nešto ravniju formu nego što je uobičajeno za njegova djela. Mozaici, detalji od kovanog gvožđa, elementi ugrađeni u fasadu, veliki prozori i ivice od cigle kompletiraju ovo djelo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
