NjUJORK - Kvarcovanje ne samo da povećava rizik od najsmrtonosnijeg oblika raka kože, melanoma, već i od najčešće forme ove bolesti, tzv. karcinoma bazalnih ćelija (BCC) i to u mlađim godinama nego što je uobičajeno, poručuju američki stručnjaci iz Škole javnog zdravlja pri Univerzitetu Jejl.
Oni su utvrdili da su mladi ljudi koji se kvarcuju pod 69 odsto većim rizikom od rane pojave BCC-a, prenosi Rojters.
Žene, koje se češće kvarcuju nego muškarci, imaju čak 70 odsto udjela u slučajevima BCC-a u SAD.
Tim sa Jejla, kojim je rukovodila Suzan Mejn, je proučio slučajeve 750 osoba mlađih od 40 godina oboljelih od BCC-a. U obzir su uzeti tipovi ležaja za kvarcovanja koje su koristili, broj godina tokom kojih su se ispitanici podvrgavali kvarcovanju, godine kada su započeli s tom praksom itd.
Utvrđeno je da rizik od BCC-a raste sa godinama praktikovanja kvarcovanja, a iznenađenje je predstavljao podatak da za trećinu ispitanika to nije bilo prvo izbijanje BCC-a, već su od te vrste raka liječeni i ranije.
Procjenjuje se da oko 30 miliona Amerikanaca ide na kvarcovanje, koje je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila kancerogenim za čovjeka.
U SAD se ležajevi za kvarcovanje smatraju "medicinskim sredstvom", ali se tamošnji medicinski eksperti sve više zalažu za strožu rergulaciju te oblasti.
Interesantno je da je jedno ranije istraživanje pokazalo da kvarcovanje, kod osoba koje mu redovno pribjegavaju, čak izaziva izvjesnu psihološku zavisnost.
Dok je melanom veoma smrtonosan, BCC najčešće biva izliječen ukoliko se rano otkrije i liječi.
Terapija raka ne uvećava rizik od defekta na rođenju
Zračenje i hemoterapija primijenjeni na mlađim pacijentima, ne povećavaju rizik da kasnije njihova djeca budu rođena s nekim defektom, utvrdio je tim stručnjaka Međunarodnog epidemiološkog instituta iz Rokvila, američka savezna država Merilend.
Stručnjaci su dosad strahovali od efekata radio i hemoterapije na potomstvo liječenih, budući da neki od tretiranih mladih pacijenata ostaju sterilni, dok se kod drugih registruje veća učestalost pobačaja ili male težine njihove djece na rođenju, prenosi Rojters.
Tim iz Rokvila je pratio gotovo 2.800 osoba iz SAD i Kanade, koje su se kao djeca ili kasnije liječile od raka. Od 4.700 njihove djece, rođene najmanje pet godina pošto je okončano liječenje, samo je 129, ili nešto ispod tri odsto, imalo bar jedan defekt na rođenju, uključujući zečiju usnu, vučije ralje, Daunov sindrom ili neki defekt srca ili krvnih sudova.
U SAD se i roditeljima koji u djetinjstvu ili kasnije nisu liječeni od raka, u tri odsto slučajeva rađaju djece sa defektom.
Tim iz Rokvila je takođe ustanovio da doze lijekova primljenih u hemoterapiji, kao i doza zračenja, takođe nisu od uticaja na rizik od rađanja defektne djece u narednoj generaciji.