Ljudi se razlikuju po tome kako vide ishode odluka koje donose i događaje u svom životu - da li kao nešto nad čim oni imaju kontrolu ili ne. Ako smatraju da mogu uticati na ishode svojih odluka, tad kažemo da je kod njih izražen interni lokus kontrole.
Sa druge strane, ako smatraju da ne mogu uticati na ono što im se dešava, kažemo da je kod ljudi izražen eksterni lokus kontrole.
Interni i eksterni lokus kontrole je nešto što se razvija. Na početku života ljudi su bespomoćni i zavise od drugih, zbog čega u tom periodu može biti izraženiji eksterni lokus kontrole. Tada druge osobe donose važne odluke umjesto nas, npr. koju ćemo osnovnu školu pohađati, gdje ćemo živjeti i sl. Kako odrastamo i preuzimamo odgovornost za svoje odluke, tako se počinje razvijati interni lokus kontrole. Važno je istaći da, ipak, interni lokus kontrole može opasti kad osoba dođe u pozne godine, jer postaje fizički slabija, dolazi do slabljenja intelektualnih funkcija i dr.
Bliske osobe imaju uticaja na nas u pogledu razvoja lokusa kontrole. Ako su naši roditelji, nastavnici ili drugi bliski ljudi naš uspjeh uzastopno pripisivali sreći ili sudbini, vjerovatnije je da ćemo imati eksterni lokus kontrole i nakon djetinjstva. Istraživanja pokazuju i da socioekonomski status ima dejstva - osobe s nižim socioekonomskim statusom imaju od početka ograničene mogućnosti ostvarenja želja i potreba, zbog čega je kod njih izraženiji eksterni lokus kontrole. Postoje i kulturalne razlike - ljudi iz individualističkih kultura (npr. SAD, Njemačka, Kanada, Velika Britanija) češće imaju interni lokus kontrole, dok osobe iz kolektivističkih kultura (npr. Kina, Japan) češće imaju eksterni lokus kontrole.
Osobe s internim lokusom se oslanjaju na vlastiti trud i sposobnosti, a ne na slučaj ili sudbinu. Ovo može imati značajne pozitivne posljedice, jer su te osobe optimističnije, postižu veće uspjehe u školi ili na poslu i duže održavaju motivaciju za rad. Aktivnije su i traže izazove, jer vjeruju da ih mogu uspješno prevazići zahvaljujući svojim sposobnostima i trudu. Interni lokus kontrole je vrlo važan i u pogledu njegovanja vlastitog zdravlja. Pokazano je da osobe s internim lokusom prije odustaju od pušenja, lakše gube prekomjernu tjelesnu težinu, češće koriste kontraceptivna sredstva, fizički su aktivnije i češće traže savjete ljekara nakon operativnog zahvata.
Ove osobe su asertivnije u odnosima s drugim ljudima i manje koriste agresiju, jer vjeruju da svojim stavom mogu uticati na ponašanje druge osobe. One imaju visoku orijentaciju ka postignuću, dok su osobe s eksternim lokusom kontrole pasivnije u pogledu ostvarenja profesionalnih ciljeva. Osobe s eksternim lokusom kontrole češće koriste agresiju u odnosima s drugim ljudima, jer vjeruju da na drugi način ne mogu uticati na promjenu ponašanja druge osobe. Iako interni lokus kontrole ima značajne prednosti, mogu se uočiti i određeni nedostaci. Osobe s internim lokusom su sklonije pretjeranom forsiranju sebe i posvećivanju poslu, što ih može dovesti u stanje profesionalnog sagorijevanja. Te osobe će iscrpljenost koju osjećaju pripisati sebi, a ne zahtjevima posla, što može dovesti do negativnog vrednovanja sebe. Osim toga, interni lokus kontrole može biti vrlo odmažući ako osoba sebi pripisuje odgovornost za to što osjeća simptome depresivnosti ili anksioznosti.
Za razliku od njih, kod osoba s eksternim lokusom se rjeđe dešava profesionalno sagorijevanje, jer oni kako uspjehe, tako i neuspjehe na poslu pripisuju spoljašnjim faktorima, što dovodi do manjeg zalaganja i forsiranja na poslu. Ove osobe se lakše bore s potencijalnim oboljenjima, jer će uzrok oboljenja tražiti u sudbini, a ne u vlastitoj odgovornosti i akcijama. Ipak, treba imati u vidu da pripisivanje svojih uspjeha spoljašnjim faktorima onemogućava življenje ispunjenog života. Takođe, dolazi do ulaganja truda u aktivnosti koje nisu važne.
Različite strategije mogu pomoći u izgradnji i ojačavanju internog lokusa kontrole. Jedna od njih jeste zamjena odmažućih uvjerenja kod osobe (npr. uvjerenje da ništa nije pod njenom kontrolom) pomažućim (npr. Mogu ostvariti ovaj cilj ako se dovoljno potrudim). Tu je i postavljanje problemskih situacija, gdje ljudi sami smišljaju strategiju rješenja problema, bez oslanjanja na sreću. Pravljenje individualnog plana izvršenja obaveza takođe može pomoći. Koju god intervenciju da izaberemo, važno je znati da se na ovom može raditi i da preuzimanje odgovornosti za svoje uspjehe (ali i neuspjehe) pomaže da se na bolji način nosimo s njima.
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.