Vakcinacija, po mišljenju mnogih, predstavlja najveće dostignuće od početka medicine. Imunizacija na infektivne bolesti zaustavilo je mnoge katastrofalne epidemije.
Tako su do danas mnoge bolesti iskorijenjene ili se javljaju sporadično u slučajevima kada se vakcinacija ne sprovede kako treba ili kada je imunitet organizma opao, a izloženost infekciji velika.
Doktori upozoravaju da se izbjegavanjem vakcinacije djece može ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje i dovesti do razvoja epidemija bolesti koje su odavno stavljene pod kontrolu upravo vakcinacijom.
Naglašavaju da vakcinacije pružaju većini djece zaštitu od odgovarajuće bolesti, kao i od toga da kao bolesni zaraze druge. Naime, kada dovoljan broj djece bude vakcinisan, bolest prestaje cirkulisati. Na taj način se zaštićuju i oni koji još nisu vakcinisani, npr. novorođenčad i ona djeca koja se iz nekog razloga ne mogu vakcinisati.
Vakcine se daju u ranom dobu da bi se stvorila otpornost organizma. Ako dođe do zaraze, doktori upozoravaju da vakcinisane osobe obole od lakšeg oblika, bez težih posljedica.
Mnoge vakcine, poput one protiv velikih boginja, više se i ne daju, jer je većina ljudi ranijih godina vakcinom zaštićena od te bolesti, pa štiti i one koji nisu primili vakcinu. Tako je prenos ove bolesti danas zaustavljen. Slično je i s vakcinom protiv tuberkuloze, tzv. BSŽ, koja se daje bebama u porodilištu. Izbačena je u zemljama gdje tuberkuloze nema u epidemiološki opasnim oblicima. Starije generacije pamte da je jeftika, ili sušica, kosila živote kod nas. Uz BSŽ vakcinaciju i savremene lijekove, ta se bolest danas drži pod kontrolom. Opasna je u vrijeme infekcija koje obaraju imunitet. Tuberkuloza se pojavi kod zaraženih HIV-om, pa treba da prime i BSŽ vakcinu.
Postoje i druge skoro iskorijenjene bolesti, kao dječja paraliza, koja je nekad nosila živote i ostavljala težak invaliditet. Polio vakcina je napravila revoluciju, dok je Di-Te-Per vakcina obuzdala difteriju, koja je nekada bila veoma prisutna.
Danas su u većini zemalja u program uključene vakcinacije protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize, te ozbiljnih infekcija izazvanih bakterijom haemophilus influenzae tipa B (HIB), kao i vakcinacije protiv malih boginja, zaušnjaka i rubeole. Te su bolesti zarazne i opasne, ali se mogu spriječiti vakcinom.
Vakcinu protiv rubeole važno je da dobiju djevojčice. Rubeola je opasna kada se dogodi kod trudnica, naročito oko trećeg mjeseca, jer ostavlja teške srčane i druge mane.
Jedna od obaveznih vakcina kod male djece je HIB vakcina, koja se daje protiv hemofilus influence tipa B, koja izaziva gnojne infekcije, a najteža je zapaljenje moždane opne (meningitis).
Takođe, veoma je bitna i vakcina protiv pneumokoknih infekcija, koja se daje djeci školskog uzrasta.
Popratni efekti vakcine
Neželjeni efekti, koji se javljaju u vidu lokalnih reakcija, kao što su otok, bol i crvenilo na mjestu aplikacije vakcine, veoma su rijetki i spontano se povlače. Nakon vakcinisanja dijete može dobiti malo povišenu temperaturu u narednih 24 časa, tako da je treba provjeravati i u slučaju da treba preporučljivo je djetetu dati propisanu dozu paracetamola.
Na mjestu uboda može se javiti tvrd čvorić, koji vremenom nestaje i zbog čega se ne treba brinuti. Međutim, ako se jave bilo kakvi čudni simptomi, kao na primjer temperatura iznad 38 stepeni Celzijusa ili čudan plač djeteta, obavezno se treba javiti ljekaru.
O svakom neželjenom dejstvu vakcine ljekar obavezno popunjava obrazac "Prijava uzgredne pojave nakon imunizacije" i odmah ga dostavlja regionalnom zavodu za zaštitu zdravlja.