Istraživanje, koje je sprovedeno na više od 95.000 ljudi, pokazalo je da su duža REM faza i više dubokog sna povezani sa manjim rizikom od 83 bolesti, dok su kraći i neredovniji san, kao i duži periodi budnosti tokom noći, povezani sa većim rizikom od nekih zdravstvenih tegoba.
Šta treba da znamo o kvalitetu sna?
- Duže trajanje REM faze sna bilo je povezano sa manjim rizikom od 83 bolesti i zdravstvena stanja.
- Više dubokog sna povezano je sa manjim rizikom od sedam zdravstvenih stanja, uključujući dijabetes tipa 2 i depresiju.
- Za 69 analiziranih stanja najniži procijenjeni rizik uglavnom je zabilježen kod osoba koje su spavale od šest do osam sati.
- Neredovan i isprekidan san povezan je sa većim rizikom od pojedinih zdravstvenih tegoba.
- Česta noćna buđenja, glasno hrkanje i izražena dnevna pospanost razlozi su za razgovor sa ljekarom.
Kako su istraživači pratili san više od 95.000 ljudi
Istraživači su analizirali podatke 95.559 učesnika britanske baze UK Biobank. Učesnici su u prosjeku imali 56 godina, a oko 56 odsto činile su žene. Sedam dana i noći nosili su na ručnom zglobu uređaj koji je bilježio pokrete. Na osnovu tih zapisa algoritam je procijenio koliko su učesnici ukupno spavali, koliko su vremena proveli u pojedinim fazama sna i koliko su dugo bili budni nakon što bi prvi put zaspali. Istraživači su uzeli u obzir i koliko se njihov san razlikovao od noći do noći. Potom su pregledali zdravstvene podatke učesnika prikupljene tokom približno devet godina praćenja. U studiji objavljenoj 2026. godine u časopisu PLOS Medicine ispitana je povezanost obrazaca spavanja sa pojavom 1.049 bolesti i zdravstvenih stanja. Statistički značajne veze zabilježene su za 156 stanja. Nalazi su se razlikovali u zavisnosti od toga da li su istraživači posmatrali faze sna, njegovo ukupno trajanje ili prekide tokom noći.
Duža REM faza bila je povezana sa manjim rizikom od 83 stanja
REM je faza sna koju karakterišu brzi pokreti očiju i koja se često povezuje sa živopisnim snovima. U ovoj analizi, oko 48 minuta duža REM faza bila je povezana sa manjim rizikom od 83 bolesti i zdravstvena stanja. Među izraženijim vezama bile su one sa Parkinsonovom bolešću, demencijom, multiplom sklerozom i srčanom insuficijencijom.
Jedno od mogućih objašnjenja jeste da bolest koja još nije dijagnostikovana već utiče na san. To je posebno važno kod neurodegenerativnih bolesti, koje se mogu razvijati godinama prije postavljanja dijagnoze. Kada su istraživači iz analize izostavili dijagnoze postavljene u prve dvije godine praćenja, oko 60 odsto nalaza zadržalo je statističku značajnost.
Uređaj na zglobu bilježio je pokrete, a faze sna procijenjene su pomoću algoritma. Laboratorijsko ispitivanje sna bilježi i moždanu aktivnost, pokrete očiju, disanje i aktivnost mišića. Za procjenu nalaza važno je imati u vidu i da je studija bila posmatračka, pa pitanje da li bi produžavanje REM faze uticalo na rizik od bolesti ostaje otvoreno.
Šta su pokazali podaci o dubokom i isprekidanom snu
Više vremena provedenog u dubokom snu bilo je povezano sa manjim rizikom od sedam zdravstvenih stanja. Među njima su bili dijabetes tipa 2 i veliki depresivni poremećaj. Kod lakšeg sna slika je bila mješovita, pa je duže trajanje te faze kod nekih stanja bilo povezano sa većim, a kod drugih sa manjim rizikom. Neredovniji san bio je povezan sa većim rizikom od bolova u stomaku, anksioznih poremećaja i depresije. Istraživači su zasebno posmatrali vrijeme koje su učesnici provodili budni nakon što bi prvi put zaspali. Duži periodi budnosti bili su povezani sa šest stanja, među kojima su zavisnost od psihoaktivnih supstanci i štetna upotreba alkohola.
Kod ovih nalaza važno je pitanje šta se javilo prvo. Anksioznost i depresija mogu da otežaju spavanje, dok isprekidan san može dodatno da utiče na raspoloženje. U svakodnevnom životu zato vrijedi obratiti pažnju i na to koliko nam je san neprekinut i kako se osjećamo tokom dana.
Koliko sati sna je bilo povezano sa najnižim rizikom
Za 69 analiziranih stanja najniži procijenjeni rizik uglavnom je bio u rasponu od šest do osam sati sna. Kod učesnika koji su spavali manje od pet sati zabilježen je veći rizik za 37 stanja u odnosu na grupu koja je spavala od šest do osam sati. Među njima su bili demencija, srčana insuficijencija i dijabetes tipa 2.
Potrebe za snom razlikuju se od osobe do osobe i mijenjaju se s godinama. Na trajanje sna mogu da utiču i nagomilani umor, lijekovi ili zdravstveno stanje. Raspon od šest do osam sati opisuje nalaz u ispitivanoj grupi, dok se individualne potrebe procjenjuju i prema tome da li se budimo odmorni i kako funkcionišemo tokom dana.
Vrijedi obratiti pažnju na to da li odlazimo na spavanje u približno isto vrijeme i da li se često budimo. Ako su buđenja učestala, korisno je zabilježiti kada se dešavaju i koliko dugo ostajemo budni. Takvi podaci mogu da pomognu da ljekaru preciznije opišemo tegobe.
Kada zbog problema sa snom treba razgovarati sa ljekarom
Razgovarajte sa ljekarom ako redovno spavate manje od pet sati ili se često budite i teško ponovo zaspite. Pomenite i glasno hrkanje, naročito ako vam neko kaže da tokom sna pravite pauze u disanju. Izražena dnevna pospanost ili umor koji vam otežava svakodnevne aktivnosti takođe su razlog za pregled.
Pametni sat ili narukvica mogu da pomognu da uočite promjene u trajanju sna tokom više sedmica. Dnevnik spavanja može da dopuni te podatke bilješkama o buđenjima i o tome kako ste se osjećali narednog dana. Na pregledu je korisno opisati i jedno i drugo.
Ako sat jedne noći pokaže lošu ocjenu, a vi se osjećate odmorno, pogledajte da li se isti obrazac ponavlja. Ako uređaj redovno prikazuje dobar san, a vi se budite iscrpljeni, recite ljekaru koliko dugo to traje. Podatak o tome kako se osjećate tokom dana važan je za procjenu problema sa snom, prenosi eKlinika.rs.
Moćda vas zanima:
Popodnevna dremka vas čini pametnijim – studija pokazala i kako
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za medicinski savjet. Iznenadan, izrazito snažan ili neuobičajen bol zahtijeva pravovremenu ljekarsku procjenu.