Djeca koja odrastaju uz narcisoidne roditelje često se suočavaju s emocionalnim obrascima koji mogu utjecati na njihovu sliku o sebi i odnos prema drugima.
Takvi roditelji obično stavljaju sopstvene potrebe ispred dječjih, očekujući stalno divljenje, potvrdu i poslušnost.
Njihove riječi nerijetko ostavljaju dubok trag jer se iza prividno bezazlenih rečenica krije poruka koja umanjuje djetetovu individualnost i emocionalnu sigurnost.
Prema savjetnicima za porodične odnose, način na koji roditelji komuniciraju s djecom često postaje osnova njihova samopouzdanja u odrasloj dobi.
Dakle, ovo su neke od rečenica koje djeca narcisoidnih roditelja često slušaju.
1. "Zbog tebe sam nesrećan/na."
Ova rečenica stvara kod djeteta osjećaj krivice i odgovornosti za emocije roditelja. Djeca tada uče potiskivati vlastite potrebe kako bi "popravila" raspoloženje drugog.
Različiti savjetnici upozoravaju da ovakav emocionalni pritisak stvara temelje za kasniji strah od sukoba i potrebu da stalno udovoljavaju drugima. S vremenom dijete gubi osjećaj gdje završava njegova odgovornost, a gdje počinju tuđe emocije.
2. "Zašto ne možeš biti više kao svoj brat/sestra?"
Poređenja unutar porodice ostavljaju duboke posljedice na djetetov osjećaj vrijednosti. Ova rečenica šalje poruku da ono što dijete jeste nije dovoljno dobro. Mnogi stručnjaci ističu da takva poređenja stvaraju rivalstvo i trajnu sumnju u vlastite sposobnosti. Djeca koja ih često slušaju kasnije u životu teže razvijaju samopouzdanje i autentičnost.
3. "Ja sam sve ovo učinio/la za tebe."
Ova izjava zvuči kao podsjetnik na roditeljsku žrtvu, ali zapravo podstiče osjećaj dužnosti i emocionalni dug. Dijete počinje vjerovati da mora stalno dokazivati zahvalnost i da ljubav treba zaslužiti. Iza takvih rečenica često se krije potreba roditelja za kontrolom i potvrdom, a ne iskrena briga. Takav odnos sprečava dijete da razvije zdravu nezavisnost.
4. "Niko te neće voljeti kao ja."
Iako se može činiti kao izraz ljubavi, ova rečenica kod djeteta izaziva strah i zavisnost o roditelju. Ona poručuje da vanjski svijet nije sigurno mjesto i da će bez roditeljske prisutnosti biti odbačeno. Takve izjave često sprečavaju emocionalno odvajanje i stvaranje samopouzdanih odnosa u odrasloj dobi. Dijete tako uči poistovjećivati ljubav s kontrolom.
5. "Pretjeruješ, nije to ništa strašno."
Odbacivanje dječjih emocija stvara dubok osjećaj nesigurnosti i zbunjenosti. Kada roditelj umanjuje osjećaje, dijete uči da njegova emocionalna iskustva nisu važna. Stručnjaci ističu da to može dovesti do problema u izražavanju emocija i do sklonosti povlačenju. S vremenom, dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju stvarnosti.
Način na koji roditelji razgovaraju s djecom oblikuje njihovu emocionalnu stabilnost i sposobnost povezivanja s drugima.
Prepoznavanje ovih rečenica prvi je korak prema prekidanju obrasca koji se može prenositi iz generacije u generaciju.