ZAGREB - Ovo malo dohotka što mi ovdje imamo, to je mojoj djeci njihov otac dao. Momentalno su se naše okolnosti pogoršale pošto je Albert svoj imetak u Njemačkoj izgubio odkad je Hitler došao na vladu, pisala je 1935. godine iz Ciriha Milena Marić-Ajnštajn svojim kumovima Sidoniji i Đoki Gajinu u Novi Sad.
To je jedno od tridesetak sačuvanih pisama što ih je velika ljubav i prva žena Alberta Ajnštajna napisala svojim kumovima, a koja su nedavno objavljena u knjizi dr Drage Njegovana "Mileva Marić-Ajnštajn: Dragi moji kumovi" (izdavač "Prometej" iz Novog Sada).
"Ova pisma važna su jer otkrivaju kakav je život vodila Mileva Marić-Ajnštajn posljednjih desetak godina života u Cirihu, gdje je živjela usamljena i siromašna brinući se o bolesnom sinu Eduardu. Ta se pisma od 2006. godine čuvaju u Muzeju grada Novog Sada, a ranije su bila vlasništvo Đorđa Krstića koji ih je dobio od bračnog para Gajin", rekao je u telefonskom razgovoru dr Drago Njegovan, muzejski savjetnik u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.
Milena Marić-Ajnštajn je rođena 1875. godine u dobrostojećoj srpskoj porodici u mjestu Titel u Bačkoj, tada komandnom mjestu Vojne granice Habsburške monarhije.
Uvidjevši da se sprema ukidanje Vojne granice, njen otac Miloš Marić napustio je vojničku i posvetio se činovničkoj karijeri, koja ga je 1892. godine dovela u Zagreb. Mileva Marić, koja je svoj izvanredni talent za matematiku i fiziku počela iskazivati kao trinaestogodišnjakinja, u Zagrebu je pohađala Veliku gimnaziju (danas Gornjogradska gimnazija).
"Restriktivno zakonodavstvo Austro-Ugarske monarhije prema školovanju djevojaka u gimnazijama i fakultetima zadali su muke Milevi i njenom ocu. Ipak, uspjeli su da je upišu kao privatnu učenicu u Veliku gimnaziju. Iduće školske godine dozvoljeno joj je da javno sluša i predavanja iz fizike, a oslobođena je i plaćanja školarine. Ipak, u Zagrebu nije maturirala jer je njen otac Miloš želio da ona studira u Švajcarskoj pa joj je omogućio da četvrti razred srednje škole završi u Bernu", ispričao je Njegovan.
Mileva Marić je u ljeto 1896. upisala Medicinski fakultet u Cirihu, ali se u jesen prebacila na studije matematike i fizike na Švajcarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH). Bila je tek peta žena koju je primio ETH.
Jedan od kolega tada 21-ogodišnje Mileve bio je i Albert Ajnštajn , 17-ogodišnji Jevrej iz njemačkog grada Ulma. Dvoje mladih se zbližilo već prvih mjeseci studija, a ljubav se razvila u proljeće 1897. godine. Zaljubljeni Albert želio je da se 1900. oženi Milevom, ali je odustao zbog protivljenja majke Pauline.
"Međutim, ljubav između Mileve i Alberta nastavila se. Iz te ljubavi je u januaru 1902. na svijet, negdje u okolini Novog Sada, došla djevojčica Liserl, koju je Mileva odmah dala na usvajanje. Djevojčici se nakon dvije godine izgubio svaki trag", rekao je Njegovan.
Da su Mileva i Albert imali vanbračnu kćerku saznalo se tek kada su 1992. objavljena njihova ljubavna pisma. Prema nekim teorijama, Liserl se razboljela od šarlaha i umrla, ali nikad nije nađena njena smrtovnica.
Mileva je u međuvremenu diplomirala, a Albert i diplomirao i doktorirao, te dobio posao u Saveznom uredu za patente u Bernu gdje su se preselili. Uprkos protivljenju njegove majke, Albert i Mileva su se vjenčali 1903. i dobili dva sina, Hansa Alberta (1904.) i Eduarda (1910.). Prije Prvog svjetskog rata Ajnštajnovi su neko vrijeme živjeli u Pragu, a zatim se su se 1914. godine preselili u Berlin.
Njihov brak je bio ozbiljno narušen Albertovim ljubavnim aferama. Albertova veza sa sestričnom Elsom Levental presudila je braku s Milevom, pa su se Ajnštajnovi rastali 1919. Mileva i sinovi teško su podnijeli razvod, ali se Albert obavezao kako će njima predati Nobelovu nagradu, ako je ikad dobije.
Kada je 1922. zaista dobio Nobela, novčani dio je velikim dijelom darovao Milevi, koja je tim sredstvima kupila nekretnine u Cirihu, gdje se preselila sa sinovima. Hans Albert postao je inženjer, oženio se i imao dva sina dok je Eduard tokom studija medicine obolio od šizofrenije.
Kada je 1933. počeo progon Jevreja u Njemačkoj, Ajnštajn je emigrirao u SAD, gdje je 1938. stigao i njegov stariji sin Hans Albert s porodicom. Mileva je ostala u Cirihu s bolesnim Eduardom, izdržavajući se instrukcijama iz matematike i klavira.
Često se dopisivala s kumovima Gajin koji su joj povremeno slali novac prikupljen od stanarine s njenog i imanja brata joj Miloša, koji se nikad nije vratio nakon Prvog svjetskog rata. Posljednji put boravila je u Novom Sadu 1938, bezuspješno pokušavajući srediti porodičnu ostavštinu.
Mileva Marić-Ajnštajn, tajanstvena žena u sjeni genija, nikad nije realizovala svoje naučne ambicije: zaboravljena, siromašna i usamljena umrla je u Cirihu 1948. Neki autori, poput Denisa Overbaja u knjizi "Zaljubljeni Ajnštajn", tvrde kako je Mileva bila talentovanija matematičarka od Ajnštajna koji je, navodno, prijateljima priznao kako mu žena pomaže u rješavanju matematičkih problema.
U Novom Sadu postoji inicijativa za osnivanje Muzeja Mileve i Alberta Ajnštajna.
Praunuk violinist
"Ajnštajn je s Milevom i djecom boravio u Novom Sadau 1905, 1907. i 1913. godine. Ima svjedočanstava kako je tokom 1933, prije odlaska u SAD, viđen u Novom Sadu, ali za to nemamo čvrsti dokaz. U Muzeju grada Novog Sada čuvaju se predmeti koji su pripadali ili su vezani za Ajnštajnove, poput Milevinog fotoparata iz 1914, te Albertove lule iz 1905, koju je poklonio tadašnjem puncu Milošu Mariću", ispričao je Njegovan.
Dodaje kako je za osnivanje muzeja zainteresovan i Paul Ajnštajn, Albertov i Milevin praunuk.
"Paul Ajnštajn, koji živi u Francuskoj, poslao mi je pismo u kome je podržao ideju o muzeju. Taj muzej bi trebao biti smješten u kući porodice Marić u Novom Sadu, kada se riješe imovinsko-pravni problemi", kaže Njegovan.