Pročitajte citate Aleksandra Puškina, ruskog književnika koga mnogi smatraju najboljim ruskim pjesnikom i ocem moderne ruske književnosti. 6. 6. 1799. - 10. 2. 1837.
* Teško zemlji ako su samo rob i laskavac bliski prestolju, a nebom izabrani pjesnik ćuti, oborivši oči.
* Boj se, tuđinska vojsko! Krenuli su sinovi Rusije; diglo se i staro i mlado, jure na one što su se drznuli, a osveta im je zapalila srca.
* Šta je slava? – Sjajna zakrpa na trošnoj odjeći pesnika.
* Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u blato života da mu zaslade gorkost.
* Išla je četa za četom, opraštali smo se sa starijom braćom i vraćali se ljuti u okrilje nauke, zavideći onima koji su prolazili pored nas idući u smrt.
* Dva osjećanja su nam divno prisna – u njima srce stiče hranu – ljubav prema svom ognjištu i ljubav prema grobovima predaka. Na njima je od pamtivijeka, voljom samog boga, zasnovana čovjekova samostalnost, zaloga njegove veličine.
* Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo.
* Kuda god bacim pogled – svuda bičevi i lanci, sramota zlokobnih zakona, nemoćne suze ropstva; svuda je nepravedna vlast.
* Navika nam je s neba dana, zamjena je sreće ona.
* Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.
* Nepodmitljivi moj glas bio je eho ruskog naroda.
* Sve ima svoj određen red, sve u svoje vrijeme, smješan je vjetrenjast starac, smješan je ozbiljan mladić.
* Prezirati ljudski sud nije teško, ali prezirati vlastiti sud je nemoguće.
* Ne prodaje se nadahnuće, ali se rukopis može prodati.
* Čitanje je najbolje učenje.
* Običaj je despot među ljudima.