VAŠINGTON - Amerika je i dalje fascinirana mornaričkim "fokama", koje su izvele operaciju u kojoj je ubijen lider terorističke organizacije Al kaida Osama bin Laden, a mnogi sve teže odolijevaju iskušenju da se javno predstave barem kao bivši članovi te specijalne jedinice.
To nije nova pojava, ali je broj takvih slučajeva u porastu poslije akcije uklanjanja američkog neprijatelja broj jedan.
Neki već govore o sil-maniji, izrazu skovanom prema engleskom nazivu te jedinice (nejvi sil).
Sve više Amerikanaca se izlaže programima fizičkih vježbi načinjenih po modelu obuke za pripadnike "foka", koja je jedna od najtežih među komandosima.
Ovih dana svi izgleda maštaju o tome kako je to biti mornarička foka ili barem kako ličiti na njih.
Izdavači kažu da ne mogu da dođu na red da naruče štampanje memoara bivših pripadnika "foka", dok telefoni preko kojih se mogu kupiti majice sa insignijama te jednice neprestano zvone.
Pored grba "foka", na tim majicama je natpis: Kada nešto mora biti apsolutno i provjereno uništeno preko noći, zovi mornaričke "foke".
Strahopoštovanje koje ta jednica sada izaziva učinilo je da se Fort Pirs, u Floridi, nađe na mapi turističkih destinacija. U tom gradiću se nalazi jedini muzej posvećen mornaričkim "fokama", pa su tamo zatrpani pozivima ljudi koji planiraju posjetu.
Ali ništa, osim naravno pridruživanja "fokama", ne daje tako ubjedljiv utisak njihove čvrstine kao vježbe pod nadzorom bivših komandosa.
Bivši pripadnik "foka" Mark Divajn kaže da je "Silfit", njegova firma za fitnes u južnoj Kaliforniji, zagušena pozivima posle ubistva Bin Ladena. On, međutim, primjećuje da među pravim regrutima nije povećan broj onih zainteresovanih za mornaricu.
Divajn je osnovao "Silfit" mnogo prije nacionalne euforije za "fokama" da bi pomogao pripadnicima mornarice, zainteresovanim da postanu komandosi, da se bolje fizički osposobe.
Uskoro je, međutim, otkrio da čak i oni koji nikada to neće postati, mogu imati koristi od treninga. Programi koje on nudi idu od jednodnevnih napornih treninga, pa do jednomesečnog boravka u kampu, sa 10 sati obuke dnevno, sedam dana u nedelji.
Polaznici kampa, takođe, pored svih tih napora, dnevno imaju manje od četiri sata sna, a program uključuje i odlazak u misiju, za koju su se potrudili da što više liči na stvarnu.
U međuvremenu, pored ovih otvorenih imitatora, primetna je poplava onih koji se i ne trude da oponašaju svoje idole, ali zato samouvereno tvrde da jesu ili da su nekada bili mornaričke "foke".
Ta pojava je ponovo pokrenula debatu o tome da li je i ovakva vrsta laganja zaštićena odredbama prvog amandmana ustava, koji garantuje slobodu govora.
U nekim državama, na primjer u Kaliforniji i Nevadi, vlasti razmišljaju o uvođenju zakona koji bi kažnjavao takve izjave. U Koloradu, federalni sud treba da se izjasni o zakonu koji bi učinio kažnjivim lažne izjave o vojnoj službi, pošto je prošlog ljeta niža sudska instanca odlučila da se njime krši ustavno pravo slobode govora.
Argument jedne strane je da se tim zakonom brani integritet vojske i štiti javnost od manipulacija, dok druga strana ističe da činjenica da je neka izjava lažna i uvredljiva ne znači da nije zaštićena prvim amandmanom ustava.