Život

Avanture djece koja su pobjegla od kuće

Avanture djece koja su pobjegla od kuće
Avanture djece koja su pobjegla od kuće
Davor Pavlović

Gotovo sva djeca bar jednom pomisle da su dosta trpjela "tiraniju" svojih roditelja i dođu na ideju da je bijeg od kuće jedina stvar koja im može pomoći. Rijetko koja od tih priča završi kao neobična avantura.

Barbara Mekvej, 17-godišnja djevojka, je 1966. pobjegla od kuće u Merilendu, u SAD, i ukrcala se na podmornicu. Razlog ovom naizgled neobjašnjivom ponašanju bio je vrlo jednostavan, djevojka je bila vatrena obožavateljka grupe "The Beatles", koja je većinu vremena provodila u Velikoj Britaniji.

"Sviđaju mi se engleski momci. Nisam mogla otići u Veliku Britaniju legalno, pa sam se zato ukrcala na podmornicu", poslije je objasnila policiji.

Djevojka je spretno uspjela zaobići stražare koji su čuvali britansku podmornicu "HMS Walrus", usidrenu u Baltimoru, a zatim se 12 sati skrivala. Tek kad je mislila da će se onesvijestiti od udisanja otrovnih gasova u svom skrovištu, otkrila je Britanskoj vojnoj mornarici da joj nije dobro. Britanci, koji su isplovili iz Baltimora prije samo četiri sata na putu za Škotsku, odmah su okrenuli podmornicu i uputili se natrag. Nakon što su je predali vlastima, Britanci su iskoristili priliku za svoj čuveni humor.

"Prevoz jednog od američkih građana do Velike Britanije bio bi ipak malo preveliki znak zahvalnosti za toplu dobrodošlicu koju su nam stanovnici Baltimora pružili", našalio se kapetan Daglas Skobi.

Semaj Buker je 2007. navršio devet godina. Dječak iz Takome, u SAD, silno se zaželio da vidi djeda, koji je živio u Dalasu, u Teksasu, pa je ukrao automobil i krenuo prema aerodromu. Kad ga je policija spazila za upravljačem automobila, bacila se u potjeru za njim, ali mali Buker nije imao namjeru da se preda tako lako. Luda policijska potjera dostigla je brzine od 150 km/h prije nego što je zaustavila vozilo i predala ge vlastima. Međutim, Buker je ponovo uskočio u automobil i krenuo na još jednu ludu vožnju koja je završila tek kad mu se motor na automobilu pregrijao. Kako je ostao bez vozila, Semaj je odlučio da je i autobus prihvatljivo prevozno sredstvo. Uskoro je bio na aerodromu u Sijetlu i tražio način kako se ukrcati na avion bez karte. Kad je čuo na razglasu da traže Frenka Vilijamsa zbog izgubljene karte, odmah je krenuo na prodajno mjesto, gdje ga je dočekao radnik. Nakon što je rekao da se zove tako, naivni radmik mu je dao avionsku kartu i Semaj se ubrzo našao na putu za Feniks. Na svom putu za Dalas presjeo je jednom za San Antonio, ali kad se drugi put pokušao ukrcati na avion za Dalas, radnici firme "Southwest" napokon su "nanjušili" da nešto nije u redu i nazvali njegovu majku. To nije bio kraj njegovih pokušaja da posjeti svog djeda. U sljedeće dvije godine policija je malog Semaja vratila kući još 12 puta.

Mnoge činjenice vezane uz neimenovanog 13-godišnjaka, koji je 1980. pobjegao od kuće u Konektikatu, ostale su slabo poznate, ali ono što se zna je to da je dvije godine živio u oknu lifta. Ovaj snalažljivi bjegunac preuredio je dno rupe lifta u svoj mali tajni stan u koji je donio krevet, svjetlo, radio, te niz drugih praktičnih predmeta. Jedini razlog zašto ga je policija našla jeste taj da su stanovnici zgrade neprestano prijavljivali čudne kvarove na liftu, povremene sitne pljačke, te neobičan miris hot dogova. Dječak je u svom skrovištu imao i plinski šporet, a preusmjerio je i dio struje u svoj mali dom. No, umjesto da se ponaša potpuno neodgovorno, mali kriminalac ukrao je čak i aparat za gašenje požara. Među prvim stvarima koje je napravio kad se doselio bila je ta da je preuzeo kontrolu nad liftom. Sa dna otvora imao je potpunu kontrolu na kojem će spratu lift stati.

Majkl Meknami je 1953. odlučio da se ne može pojaviti na vratima svog doma sa školskim izvještajem zbog loših ocjena, pa je radije okušao sreću s ostatkom svijeta. U trenutku kad je njegov bijeg počeo Majkl je imao 11 godina i 35 centi u džepu. Maloljetnik se potajno uspio ukrcati na niz vozova i tako je od San Matea stigao do Oklenda, a zatim na kraju i do Čikaga. Nakon oko 3.000 kilometara putovanja na putu do svojih rođaka saznao je da čuveni pjevač Džin Otri nastupa u Springfildu, pa je otišao na koncert. Kad su ga pronašli, policajci su ga pitali kako je platio ulaznicu za koncert, a on je još u džepu imao onih istih 35 centi.

"Nisam imao dovoljno novca za kartu, no uspio sam ući", mirno je odgovorio.

Filip Dejvidson imao je samo šest godina kad je shvatio da ga ograda ne može zadržati. Filip je 11 godina kasnije završio na aerodromu u Tampi, u Floridi, što ne zvuči impresivno dok ne saznate da je 16-godišnjak svoj dotadašnji život proveo u Koventriju, u Velikoj Britaniji. Radnici aerodroma u Tampi nisu shvatili kako je dječak bez dokumenata i karte uspio preći Atlantik. Na pitanje da im objasni kako je stigao u SAD, Filip im je dao četiri različite priče. Na kraju su Amerikanci kontaktirali s njegovim ocem i objasnili mu situaciju. Zadnja stvar koju su očekivali je da otac samo slegne ramenima i izvini se za ponašanje svog djeteta. Naime, mali Filip je do svoje 16 pobjegao od kuće 46 puta. Jedna od zadnjih ekskurzija odvela je Filipa sve do Švajcarske.

"Ovo mi je hobi. Sljedeće mjesto koje namjeravam posjetiti je Australija", rekao je on.

Najčitanije