Ismael Nohu, čovjek bez porodice i doma, živio je na pariskom aerodromu "Šarl de Gol" punih 26 godina, a da ga skoro niko nije primjećivao. Spavao je na parkingu aerodroma ili ispod stepenica, pa čak i u podzemnim tunelima, dok bi po danu lutao aerodromskom zgradom.
Zapravo, ispostavilo se da je Nohu na aerodromu još od 1987. godine, i mnoge je njegova priča podsjetila na film "Terminal".
On je skoro tri decenije živio po ćoškovima, hranio se onim što nađe u kantama za smeće, a s vremena na vrijeme bi ukrao nešto. Zapravo, posljednja krađa ga je i dovela na naslovnice francuske štampe, jer se tako i saznalo za njegovu tragičnu priču.
Naime, on se prije dva dana pojavio na sudu zbog krađe muzičkog plejera, koji je ukrao iz automobila parkiranog na parkingu pored aerodromske zgrade.
Međutim, njegov advokat Azija Tadž kaže da je Nohu duševni bolesnik, koji nema porodice ni kuće, te da bi bilo najbolje da bude smješten u ustanovu za mentalno oboljele. Ona tvrdi da je on mentalno zaostao, te da se njegov fond riječi sveo na svega tri riječi - da, ne i ne znam.
"On je poput petogodišnjeg djeteta", kaže Tadžova i dodaje: "Ako mu ponudite cigaretu, on će automatski uzeti, iako ne zna šta treba da radi s njom. On je godinama lutao aerodromom i nikome nije smetao."
Nohuova tragična priča počinje kada mu je bilo 17 godina nakon jedne svađe sa roditeljima. Samo tri godine ranije došao je sa porodicom u Pariz sa Komorskih ostrva, ali se, u međuvremenu, njegovoj porodici izgubio svaki trag. Navodno je čak služio i vojnik rok, ali kada je izašao iz vojske, nije mogao naći posao i jednog dana je završio na aerodromu.
I dok socijalni radnici znaju za njegov slučaj, kažu da je on uglavnom živio u podzemnim tunelima aerodroma, te da je rijetko kad dolazio u grad. Navodno, nije želio njihovu pomoć, jer je mislio da će mu nauditi.