RIM - Stanovnici većih italijanskih gradova svakodnevno se suočavaju sa sve akutnijim stambenim problemima zbog stanarina koje su uveliko povećane posljednjih godina, tako da mnogi pronalaze izlaz u "skvotiranju".
Turista koji provede kratko vrijeme u posjeti Italiji može da stekne pogrešni utisak kako stanovnici ove zemlje posjeduju bar po dvije kuće za odmor, kao i po neki stan u gradu.
Međutim, stvari stoje potpuno drugačije u Italiji, jednoj od najizgrađenijih zemalja na evropskom kontinentu, preneo je njemački državni radio "Deutsche Welle".
Stambeni prostor, pogotovo onaj koji teško može sebi da priušti prosječni Italijan, sve teže je pronaći. Mlađima je još teže. Samo tri odsto Italijana starosti od 18 do 24 godine žive u stanu u vlasništvu.
Tako da i u Italiji, što je veoma rijetko u zapadnoj Evropi, sinovi ostaju sve češćee kod roditelja do kasnih 30-ih. I sve to zbog prosječnih stanarina i prosječne italijanske plate.
Situacija je posebno teška u gradovima u kojima se lokalno stanovništvo trka sa strancima koji, kako bi se kasnije mogli pohvaliti da su živjeli okruženi prastarim palatama, plaćaju nerazumno visoke cijene.
Tu, naravno, prednjače istorijski gradovi kao što su Firenca, Milano i Rim. Rezultat je da godišnje oko 25.000 stanovnika Rima bježi u dalju okolinu kako bi pronašli stan sa koliko-toliko prihvatljivom stanarinom.
Prema podacima socijalnih udruženja, oko 2.000 rimskih porodica trenutno živi u ilegalnim naseljima, zvanim "skvoter" naseljima. I dok se skvotiranje na sjeveru i zapadu Evrope povezuje najčešće sa subkulturnim grupacijama, u Rimu su skvoteri najnormalnije porodice koje su kapitulirale pred podivljalim cijenama stambenog prostora.
Dr Sofija Sebastianeli pripada onima koji žive u zelenom pojasu na južnom obodu Rima, u jednoj od zauzetih kućica. Ona dijeli 30 metara kvadratnih sa svojim partnerom s kojim je još prije neku godinu provalila u napuštenu kućicu i sredila je za koliko-toliko normalni život.
Sebastianeli je, u međuvremenu, postala stručnjak na polju ilegalnog stanovanja, pa je čak i doktorirala na tu temu. Razlog zbog kog ona, kao i 2.000 porodica razasutih po čitavom Rimu, nisu dio regularnog stambenog tržišta, je jednostavan.
"Najveći problem što se tiče stanova i kuća je stanarina. Ako imate sreću naći ćete negdje na periferiji kućicu u kojoj je stanarina najmanje 1.000 evra, a toliko iznosi moja plata", kaže Stefaneli.
Takvih primjera ima bezbroj jer su između 1998. i 2007. godine cijene nekretnina porasle za 100 odsto, a stanarina za 70 odsto.
Prema riječima profesora Đovanija Kaudija sa Univerziteta u Rimu, problem u Italiji je i taj što ne postoji gornja granica za visinu stanarine.
"U Italiji vlada nedostatak propisa kada je u pitanju tržište iznajmljivanja nekretnina. To je čudno jer je u ostatku Evrope određena gornja granica koju možete tražiti za iznajmljivanje nekretnine. U Italiji takav zakon ne postoji pa vlasnik može da traži koju god sumu zaželi", kaže Kaudi.