NjUJORK - Kada je imala 17 godina Mjeri Džonson je vidjela fotografiju Majke Tereze u jednom magazinu i od tog trenutka je znala šta će biti njena budućnost. Kada je napunila 19 godina, postala je časna sestra u ''Misionarskim ljubavima'', rimokatoličkom vjerskom redu koji je osnovala Majka Tereza.
Međutim, 20 godina kasnije, Džonsonova je napustila tu organizaciju zato što je željela slobodu veću od one koju joj je nudi život u njoj. Odrekla se pisanja poezije u korist pisanja dnevnih bilješki kako bi okajala svoje grijehe, nedostajao joj je fizički kontakt, a pripadnicima organizacije nije bio dozvoljen bliski kontakt sa članovima porodice.
''Još sam bila mlada, Majka Tereza je bila osoba kojoj sam se mnogo divila…Osjetila sam da ona može da mi pokaže ko je Bog i kako se njemu moli, kako se bolje živi i kako se voli'', rekla je Džonsonova u telefonskom intervjuu Frans presu.
''Tako da sam se ja trudila da radim sve onako kako i ona radi, što znači da sam radila za nju. Ali nakon zaista dugog vremenskog perioda, otkrila sam da to nije posao za mene'', dodala je ona.
Džonsonova je odlučila da napiše hroniku o životu pod vođstvom Majke Tereze u knjizi pod nazivom ''Neugasiva žeđ: Pratnja Majke Tereze u potrazi za ljubavlju, služba i autentični život''.
U knjizi su opisani detalji o njenim naporima da se povinuje takvom načinu života, njenom ranom zadovoljstvu u radu sa siromašnima u Bronksu, ponekad komplikovanim odnosima sa svojim koleginicama sestrama i usamljenosti koja je dovela do toga da je svoj zavjet na čedost prekršila sa jednim sveštenikom.
Džonsonova piše i o svojim iskustvima u radu sa Majkom Terezom, koju opisuje - uprkos velikoj naklonosti prema njoj - kao ženu koja je ponekad bila veoma zahtjevna i prema svijetu i prema misionarskom redu koji je osnovala.
Ova nekadašnja časna sestra je istakla da je sa jedne strane mnogo dobila radeći za Majku Terezu, koja je preminula 1997, pomažući i upoznavajući ''izuzetne ljude'', ali da sa druge strane postoji mnogo stvari koje je izgubila, uključujući 20 godina kulture i istorije iz ''spoljnog svijeta''.
''Nikada nisam koristila tehniku poput mikrotalasne rerne ili kompijutera. Nikada nisam pročitala neku od novijih knjiga ili čula svremenu muziku ili pogledala neki noviji film, još imam neku vremensku prazninu u svemu tome'', objasnila je Džonsonova.
Uprkos kritikama u nekim njenim dijelovima, ova knjiga proklamuje ljubav prema bližnjima i prema redu ''Misionarske ljubavi'', objasnila je Džonsonova, dovaši da još ima mnogo poštovanja prema Majci Terezi i sestrama koje su bile u ovoj organizaciji sa njom.
Ali ona isto tako smatra da autonomiju duhovnog vođe treba izbjegavati.
''Najdragocjenija stvar koju imamo je sposobnost da budemo ono što jesmo i da znamo ko smo'', rekla je Džonsonova.
''Provedemo jedan dio našeg života u saznanju ko smo, a onda dođu neki ljudi koji nam govore šta je najbolje za nas - mislim da je to stvarno nemoguće'', zaključila je ona.