Britanac koji je nakon teške brakorazvodne parnice završio na ivici samoubistva obreo se u Sibiru, gdje je s novom ženom i djecom pronašao sreću kao ruski seljak koji živi od obrađivanja zemlje i uzgoja stoke.
Majkl Ver (55) iz britanskog Eksmura, u nastojanju da se izbori s razvodom, odlučio se za drastičnu promjenu u svom životu, kada je izabrao da se nastani u sibirskom selu Dubinka, koje se nalazi čak tri vremenske zone istočno od Moskve.
Otišao je u Rusiju nekoliko mjeseci nakon pada SSSR, a tamo je ponovo pronašao ljubav i sreću. Naime, oženio se lokalnom djevojkom Tatjanom, s kojom je dobio dvoje djece.
Seljani iz Dubinke kažu da se on više ne razlikuje od ostatka sela, te da je usvojio život specifičan za ovaj dio svijeta. On je Eksmuru ostavio troje djece, za koje ništa nije čuo proteklih 20 godina.
Iako priznaje da mu djeca strašno nedostaju, te da su jedino za čim u životu žali, dodaje kako je vremenom ponovo naučio da živi "punim plućima" i to u selu gdje temperature znaju da se spuste i na -40C.
Oženivši se Tatjanom, tada 18-godišnjakinjom, Majkl je usvojio i njenog sina Nikolaja, iz prethodne vanbračne veze, a kasnije su dobili i dvoje zajedničke djece - Aleksandra (18) i Veroniku (16).
Danas 19-godišnji Nikolaj je nedavno pozvan da služi u Ruskoj vojsci, što je za ovu porodicu velika čast i ponos.
Majkl, koji je u selu poznat kao Mihail, danas se bavi stočarstvom i poljoprivrednom, a ima stado od 40 ovaca, 14 krava, 10 kokoški, dvije svinje te vodi jedan skromni, ali srećan život sa svojom suprugom Tatjanom. O tome s kakvim se životom susreo došavši u Sibir dovoljno govori podatak da zemlju ore konjima, što je u njegovoj domovini, Velikoj Britaniji, zaboravljeno još u pretprošlom vijeku.
Inače, selo Dubinka ima svega 15 domaćinstava, a od prvog naseljenog mjesta ih dijeli put od 50 km, koji je većim dijelom godine neprohodan i nepristupačan - zimi zbog snijega, a ostatak godine zbog blata.
"Zimi naš dan počinje u osam sati ujutro, a liježemo oko 11", kaže Var i dodaje: "Čitav dan imam nekog posla, od čišćenja snijega, donošenja drva, brige oko stoke i tako mi prođe dan. Samo ako sam bolestan ne izlazim vani. A inače sam uvijek aktivan i čak po niskim temperaturama sam po cijeli dan vani", kaže on.
Inače, jedina stvar koja ga podsjeća na domovinu, iz koje je otišao prije 20 godina, jeste vunena kapa "Rojal mejla", gdje je radio prije dolaska u Sibir.
On insistira da će do kraja života ostati u ovom, kako on kaže, "hladnom raju", mada priznaje da se, ipak, osjeća Britancem.
"Naravno, nikada nisam zažalio što sam došao u Sibir, mada se često sjetim prijatelja i porodice u Velikoj Britaniji", kaže on, dodajući da bi volio da ih češće viđa.
Selo Dubinka ima svega 15 domaćinstava, a do prvog naseljenog mjesta ih dijeli put od 50 km, koji je većim dijelom godine neprohodan i nepristupačan - zimi zbog snijega, a ostatak godine zbog blata
"Život u Sibiru je težak, ali ja sam ovdje veoma srećan. Slobodno mogu reći da je Sibir moj dom", kaže on.
Dodaje da obožava duge, predivne sibirske zime, ali i ljeta koja su umjereno topla.
"Ovdje uživam na svježem zraku, sam kraj je predivan. Žao mi je što nemam vremena da više posjetim sve te prirodne ljepote, ali imao sam prilike da odem na Altaj planinu i nevjerovatno mi se dopalo. Ipak, želja mi je da jednog dana posjetim Bajklasko jezero", kaže on.
Priznaje da će u duši uvijek ostati Englez:
"Niko vam ne može promijeniti krv, tako da sam ja i dalje Britanac. A, na kraju krajeva, još nisam dobio rusko državljanstvo, tako da svakih pet godina produžavam svoju boravišnu dozvolu", kaže on.
"Da bih dobio državljanstvo moram položiti ispit iz ruskog jezika, ali nekako ne mogu naučiti rusku gramatiku, suviše mi je teška", kaže on.
Govoreći o svojoj bivšoj ženi i djeci, koji su ostali u Engleskoj, on kaže: "Nemam nikakvih informacija o njima. Pokušao sam da nešto saznam preko interneta, ali bez uspjeha. Iskreno, ne znam ni kako izgledaju danas", kaže on.
U Velikoj Britaniji ima oca Morisa Vera, koji i sam priznaje da je njegov sin bio potpuno slomljen nakon razvoda. Kako su svi mislili da u Sibir odlazi na odmor, bili su šokirani kada su čuli da će tamo i ostati.
Proteklih 20 godina Majkl je samo dva puta bio u Engleskoj - prvi put prije šest godina, kada je doveo svoju novu porodicu da je upozna s roditeljima, a drugi put kada mu je umrla majka.
"Iako nisam mogao da shvatim njegov odlazak, na kraju sam ipak uvidio da je donio pravu odluku. Znam da mu je bilo neophodno da ode što dalje odavde i on je to i učinio", kaže njegov otac Moris.
O razlozima zbog kojih je otišao, Moris kaže: "Majkl je oduvijek bio veoma zatvorena osoba. Nije želio da priča o svojim problemima, ali se moglo vidjeti da je očajan zbog razvoda. Na kraju je odlučio da je odlazak najbolje rješenje za njega, što se ispostavilo ispravnim", kaže Moris Ver.