Sve do nedavno Hu Jie (26) je vodio sasvim normalan život, poput miliona mladih Kineza. Sa vrlo malo formalnog obrazovanja, nije imao drugog izbora, već je radio kao zavarivač u fabrici u Paniu, gradu u južnoj kineskoj provinciji Guandong. Zarađivao je 400 dolara, što mu je bilo dovoljno za jedan skroman život.
Međutim, u oktobru prošle godine upao je u kockarsko društvo i postao ovisan o pokeru.
Nije prošlo dugo, a Hu je već imao dug od čak 3.000 dolara. Pod pritiskom zelenaša da vrati dug sa visokim kamatama, Hu se dosjetio kako da na brzinu zaradi novac - odlučio je prodati bubreg.
Prvi dio njegove zamisli bio je prilično jednostavan - na Internetu je pronašao na desetine posrednika koji su radili u na kineskom crnom tržištu organa i odlučio je da kontaktira jednog od njih, koji mu je djelovao prilično pouzdano.
Nakon mjesec dana, konačno je uspio da ugovori sastanak sa posrednikom, koji je živio stotinama kilometara daleko od njegove provincije. Međutim, kada je došao na zakazano mjesto, Hu nije upoznao samo posrednika, već i nekoliko mladića koji su, poput njega, prodajom bubrega očajnički željeli da dođu novca. Svakom od njih posrednik je ponudio 6.000 dolara za bubreg.
Hu je najprije prošao detaljan medicinski pregled, a zatim ga je posrednik stavio na internetsku ponudu, u nadi da će se javiti neko kome je bubreg potreban.
A, onda se desilo nešto neočekivano. Suočen sa strahom da će izgubiti jedan organ, pobjegao je nazad kući u Guandong.
U narednih nekoliko mjeseci posrednik ga je zvao nekoliko puta, prigovarajući mu što je pobjegao. Suočen sa nevjerovatnim pritiskom, ali i činjenicom da je i dalje dužan zelenašima, Hu je odlučio da se ponovo sastane sa posrednikom i upozna potencijalnog kupca njegovog bubrega.
Tu je, između ostalih, upoznao još jednog posrednika, koji je, ispostaviće se kasnije, mladić koji je dva mjeseca ranije takođe prodao svoj bubreg. Hu je proveo nekoliko dana sa njim, i pritom vidio svu muku i patnju kroz koje je prolazio taj mladić. Nakon svega toga, Hu je rekao svom posredniku da definitivno odustaje.
Međutim, već je bilo kasno. Posrednik ga je bukvalno odvukao u bolnicu u gradu Linfen, gdje ga je nadzirao 24 sata dnevno. Štaviše, posrednik je na vrata postavio i zaštitare koji mu nisu dali da pobjegne i operacija je izvršena.
Kada se probudio nakon operacije, u sobi nije bilo nikoga osim medicinske sestre. Bubreg je izvađen, a na lijevoj strani je imao dugi ožiljak.
Na bankovonom računu je bilo svega 4.000 dolara, jer je posrednik sebi uzeo preostale 2.000.
Da stvar bude još gora, Hu je kasnije saznao da je pacijent platio čak 47.000 dolara za bubreg. Kada je pokušao da nazove posrednika, svi njegovi telefoni su bili isključeni.
"Jeste, moja je greška što sam se njemu obratio, ali šta sam mogao? To jutro su me bukvalno natjerali na operaciju. Žalio sam se i plakao, ali nije mi bilo pomoći", ispričao je Hu u svojoj ispovijesti.
Prodaja organa je u Kini i dalje obavijena velom tajne, jer se radi o crnom tržištu. Nekoliko doktora i medicinskih eksperata odbija da govori na tu temu, jer je riječ o osjetljivoj stvari.
Skoro svake godine najmanje milion Kineza dođe u situaciju da im je neophodna transplantacija nekog organa, a najčešće je riječ o bubrezima.
Primjera radi, pogubljeni kriminalci dugo vremena su korišteni kao izvor organa za transplantaciju, ali kako je 2007. godine Vrhovni sud odlučio da sva pogubljenja mora da odobri upravo ova instanca, tako je i smanjen broj pogubljenja, a samim time i organa za transplataciju.
U ovakvoj situaciji svoju priliku su odmah vidjeli kriminalci, a nije tajna da u Kini postoji ogromno podzemlje gdje je trgovina organima jedan od najunosnijih poslova. Kada na kineskom preraživaču Baidu.com ukucate "tražim bubreg" ili neki drugi organ, odmah će vam se izlistati na stotine imena posrednika koji spajaju potencijalnog kupca sa ljudima koji žele da prodaju neki svoj organ, najčešće bubreg. Iako je u Kini zakonom zabranjena prodaja ili kupovina organa, ona naprosto cvjeta u kineskom podzemlju, gdje su posrednici glavne karike.
Iako je prije dvije godine donesen zakon koji definiše ko i kako može da donira organ, a prema kojem je trgovina organima strogo zabranjena, sve ovo se može zaobići, jer se posrednici uglavnom bave falsifikovanjem dokumenata, pa tako onog ko prodaje organ predstavljaju kao bliskog rođaka pacijenta.
U posljednje vrijeme Kinu sve više pohode pacijenti iz inostranstva, uglavnom bogatih zemalja, poput SAD, Saudijske Arabije i Japana, jer je procedura transplantacije u Kini i jeftinija i jednostavnija.