Život

Bundalo: Volim da se takmičim sam sa sobom

Bundalo: Volim da se takmičim sam sa sobom
Bundalo: Volim da se takmičim sam sa sobom
Blaženka Lejić

Svestrani Banjalučanin Miroslav Bundalo, direktor Sportskog centra "Energija", bavi se svim ekstremnim sportovima zastupljenim na našim prostorima, studira na Fakultetu sportskih nauka na "Apeironu" i radi kao DJ, pa ni sam ne zna odgovor na pitanje kako uspijeva da uskladi sve obaveze.

Priznaje da je nebrojeno puta nakon večernje svirke i neprospavane noći odlazio na planinarenje, zanemarujući umor, ali i da mu najbliži često govore da se smiri i počne da vodi "normalan život".

"Odmalena volim ekstremne sportove. Aktivan sam član Padobranskog kluba 'Banjaluka', bavim se raftingom, imam licence za planinarske vodiče, za rafting skipere, vozim mont bajk, hidrospid, ali planinarstvo i alpinizam su mi broj jedan. Popeo sam se uglavnom na sve planine na prostoru bivše Jugoslavije, najviše vrhove Italije, Francuske, Austrije, Rumunije, najviši vrh Evrope Elbrus, visok 5.642 metra, na kojem sam zapalio svijeće tragično preminulim prijateljima iz padobranskog kluba", navodi Bundalo.

Ističe da mu je cilj da osvoji sedam svjetskih vrhova na sedam kontinenata. Nakon što je, kaže, "otkačio" Elbrus, ostaje mu još šest, a jedan od njih je Kilimandžaro, najviši vrh Afrike, na koji će se, ukoliko bude imao finansijska sredstva, zaputiti ove godine.

Ekspedicija na Gran Paradizo, najviši vrh Italije i Monblan, najviši vrh Francuske, na koju ove nedjelje kreće s kolegama iz banjalučkog Planinarsko-alpinističkog kluba "Summit" - Borom Kneževićem, Miroslavom Trivićem i Đorđem Rađenom, poslužiće mu kao dobra priprema za pohod na Kilimandžaro.

"Ekspedicija na najviše vrhove Italije i Francuske prva je samostalna u našem klubu. Nadamo se da će nas vrijeme poslužiti. Alpinizam važi za jedan od najopasnijih sportova, što potvrđuje i nesreća na Monblanu u kojoj je nedavno poginulo devet planinara. Bio sam gore prošle godine, bili smo blizu, ali nismo se popeli na vrh, jer je bilo loše vrijeme. Ipak, ne plašimo se. Svaki sport nosi rizike", govori on.

Kaže da ga ljudi često pitaju čemu toliki trud, tolike pripreme i ulaganja, kada u alpinizmu ne postoji nikakva "opipljiva" nagrada.

I sam je, navodi, tako razmišljao dok nije osjetio zadovoljstvo dolaska na vrh. Ipak, poznaje mnogo ljudi koji, za razliku od njega, više vole pohode na niže planine.

"Volim ekstremnije situacije. Ti masovni izleti na nižim planinama, to je sve lijepo, ali ja ne volim takmičenja sa drugima, ja volim da se takmičim sam sa sobom. Na tim velikim planinama sve vrijeme je borba sa samim sobom. U svakom momentu treba da vodiš računa o hiljadu nekih stvari, jer gore i najmanja sitnica, koja je totalno bezazlena na normalnim visinama, može da pokvari čitav uspon i upropasti sve naporne pripreme i uloženi trud i novac", objašnjava tridesetčetvorogodišnji planinar.

Ističe da je zbog toga izuzetno važno imati kvalitetnu opremu, koja je veoma skupa.

Sjeća se kako su im se ranije "profesionalci" smijali, jer nisu vjerovali da iko sa tako lošom opremom može doći do vrha.

"Ljudi su nam govorili da nismo normalni ako mislimo takvi da se popnemo i onda se dešavalo da oni ostanu negdje na pola puta, a mi dođemo do vrha. To je taj naš entuzijazam. Nama ne treba mnogo da bismo ostvarili vrhunske rezultate, što sam pisao i u svojoj knjizi 'Mladi talenti', koju sam izdao 2008. godine", priča Bundalo.

Iako je u knjizi pozivao mlade da ostanu u svojoj zemlji, tvrdi da bi im sada, nakon svih loših iskustava koja je doživio u posljednjih nekoliko godina, poručio da idu gdje god znaju.

"Pokrenuo sam sportsko-rekreativni centar prije 10 godina s namjerom da mlade povučem s ulice, da ih sportski usmjerim. Kroz njega je do sada prošlo nekoliko hiljada ljudi, ali sve manje i manje se klinci orijentišu ka sportu, jer ne postoji podrška nadležnih institucija. Dosta stvari sam platio iz svog džepa i svaki dan se zapitam zašto to sve radim. Bio sam u inostranstvu, znam kako je tamo, i da sada pišem knjigu, poručio bih im: 'Samo bježite, ovdje nemate nikakvu perspektivu'. I ja sam se pokajao što sam se vratio", priznaje Bundalo, koji trenutno priprema diplomski rad na temu organizovanja ekspedicija na svjetske vrhove.

Nada se da će biti prvi sa ovih prostora koji je diplomirao sa tom temom, da će osvojiti najviše vrhove na kontinentima i organizovati ekspedicije kojima će drugim ljudima dokazati da je sve to dostižno.

Snoubordom niz planine

Miroslav Bundalo, koji je u okviru priprema za pohod na najviše vrhove Italije i Francuske brdskim biciklom obišao Hvar i popeo se na najviši vrh planine Biokovo - Sveti Jure (1.762 metra), pokušaće da se sa Gran Paradiza i Monblana spusti snoubordom.

Pored opreme, koja dostiže težinu od 35 kilograma, snoubord koji će do vrha nositi na leđima dodatno će mu otežati uspone.

"To je prvi put da se na taj način spustim i veliki je izazov, iako je mnogo rizičnije", navodi on.

Moć podsvijesti

Uspon na najviši vrh Evrope - Elbrus, posvećen tragično preminulim članovima Padobranskog kluba "Banjaluka", Bundalu će uvijek ostati u sjećanju, ne samo zbog toga što su ostvarili cilj i došli do vrha, nego i zbog načina na koji je on to učinio.

"Veče prije polaska ka vrhu nismo spavali, jer nismo otvorili ventilaciju od šatora i ostali smo maltene bez vazduha. Krenuli smo bez imalo sna, iscrpljeni, a trebalo je da savladamo oko 1.500 metara nadmorske razlike. Nakon 300-400 metara meni je bila muka, loše sam se osjećao i u jednom trenutku sam sjeo na kamen i rekao ostatku ekipe da ide bez mene, da ću pokušati malo doći sebi i ako ne budem mogao vratiću se nazad. Vjerovatno sam malo i zaspao i onda sam se trznuo i sjetio razloga zbog kojeg sam pošao gore. Popio sam piće, pojeo pola čokoladice i popeo se na vrh, ni dan-danas ne znam kako", govori on.

Kaže da se u tom trenutku osjećao toliko loše da je mislio da više ne može naprijed, a onda je dobio neku nevjerovatnu mentalnu snagu i čak prestigao ostatak svoje ekipe.

Anegdota

Na ekspedicijama se dešavaju i komične stvari, koje ne moraju uvijek svima biti smiješne. Bundalo izdvaja jednu koja se desila upravo u pohodu na Elbrus.

"Na zadnjem usponu na Kavkazu bili smo sa grupom Crnogoraca, koji su imali kremu za sunčanje sa zaštitnim faktorom 110. Ja nikada nisam čuo za tako jak faktor i meni se učinilo da je to neka falš krema, ali oni su se, naravno, mazali. Na tim visinama zračenje je izuzetno visoko, a ispostavilo se da je krema bila falš, pa su im se od toga face potpuno izobličile. Čitavo lice im se ogulilo, koža im je bila roze boje, usne pet puta veće nego što je normalno, izgledali su kao sa silikonima, tako da smo se malo smijali, mada to njima nije bilo nimalo smiješno", priča planinar.

Osiguranje

Bundalo i njegove kolege dobili su članske kartice Austrijskog alpinističkog društva i time su postali njihovi zvanični članovi. To im omogućava osiguranje u slučaju bilo kakvih povreda.

"Izlazak helikoptera na lice mjesta košta oko 7.000 evra, a na tim visinama većina povreda zahtijeva njihov dolazak, zbog čega su ove kartice veoma važne", objašnjava planinar.

Najčitanije