Život

Čileanski rudari godinu dana poslije nesreće - gdje su i šta rade

Čileanski rudari godinu dana poslije nesreće - gdje su i šta rade
Čileanski rudari godinu dana poslije nesreće - gdje su i šta rade
Agencije

SANTJAGO DE ČILE - Većina od 33 čileanskih rudara koji su prije godinu dana proveli 69 dana pod zemljom i dočekali čudesno spasenje, malo je putovala, pomalo okusila slavu, ali uglavnom nastavlja da živi relativno normalnim životom kao prije nesreće.

Sedmorica njih još je na bolovanju jer pati od poremećaja spavanja, dok pojedini dobijaju terapiju kod kuće za manje zdravstvene probleme, izjavio je ljekar Alehandro Pino iz Čileanske asocijacije za bezbjednost.

Većina njih, pak, kaže da se još bori da se oporavi od onoga što su preživjeli i pokušava da pronađe stalan posao.

"Pojedini imaju probleme sa uspomenama koje nose sa sobom i zbog toga pate. Namamo svi podjednako dovoljno snage da se vratimo nazad", izjavio je Luis Ursua, šef smjene tog tragičnog 5. avgusta 2010. godine kada se nesreća dogodila.

Kada su se našli "napolju", mediji su željeli da saznaju sve o ljudima koji su preživjeli više od dva mjeseca 700 metara ispod zemlje u uslovima nepodnošnjive toplote i mraka, koji jedva da su išta jeli 17 dana.

Od tog trenutka do danas, pojedinačno ili grupno oni su posjetili više od 14 zemalja, rukovali se sa brojnim poznatim ličnostima, prihvatali različite pozive da ispričaju svoje nevjerovatne priče.   

"Ova priča je ujedinila svijet koji nije naviknut da se ova vrsta dobrih stvari dešava", kaže Ursua godinu dana nakon nesreće.

Na prvu godišnjicu od nesreće sa srećnim krajem većina rudara pokušava da ponovo izgradi svoje živote.

Većina njih i dalje živi u blizini rudnika San Hoze u gradu Kopiapo, oko 800 kilometra sjeverno od prestonice Santjaga.

Mnogi od njih uspijevaju da pronađu povremene poslove koji nemaju veze sa rudnikom, živeći pretežno od donacija koje su dobili nakon što su spašeni. Četrnaestorica je tražila da bude prijevremeno penzionisana jer nisu u stanju da se vrate na posao. Vlada još razmatra njihove zahtjeve.       

Vlasti su, takođe, suočene i sa tužbom o zanemarivanju koje su podnijeli rudari, koji traže kompenzaciju u iznosu od 500.000 dolara.

Ursua i njegove kolege Samuel Avalos, Horhe Galjeguiljos, Omar Rejgadas i Klaudio Janes često drže predavanja posvećena povećanju motivacije i mera bezbednosti na radnim mestima.

Mario Sepulveda, jedan od, da tako kažemo, najteatralnijih od 33 rudara, koji je iz rudnika ponio kamenje kao poklone, sa suprugom je osnovao kompaniju koja se bavi organizovanjem "motivacionih" predavanja i ove nedjelje putuje u SAD gde će govoriti o nesreći.

On se, takođe, bavi i izgradnjom stanova za ljude koji su izgubili svoje domove u zemljotresu koji je pogodio Čile prije pola godine.

Za razliku od njega, Osman Araja i Dario Segovia prodaju voće i povrće na pijaci u Kopiapou.

Pablo Rohas, Klaudio Akuna, Florensio Avalos i Viktor Segovia skupili su hrabrost i vratili se rudarskom životu, dok Pedro Kortes studira.

Frenklin Lobos, bivši fudbaler, sada predvodi niže grupe u Sportskom fudbalskom klubu Kopiapo, a jedini stranac među njima, Bolivijac Karlos Mamani napustio je posao u Boliviji i vratio u Čile u potrazi za stalnim poslom.

Oni još nisu saznali šta se tačno dogodilo u rudniku, ali su osnovali kmpaniju za zaštitu prava u slučaju snimanja filmova, izdavanja knjiga ili izrade različitih proizvoda.   

Najčitanije