Život

Čuvari tradicije i običaja

Čuvari tradicije i običaja
Čuvari tradicije i običaja
Srna

BIJELJINA - Skoro da nema napuštene kuće i dvorišta u selima koji se ovih ljetnih dana pažljivo ne pretražuju.

Skuplja se starina, davnina davna - drveno posuđe, stare ikone, namještaj, odjeća, srpovi, vezeni stolnjaci i posteljina, zarđalo oružje, dijelovi opreme za konje... Sve što je nekada bilo u upotrebi, pa čak i svjećnjaci, fenjeri, čankovi za sir i kajmak. Sve.

"Istraživači" su potomci onih koji su sredinom prošlog vijeka napustili selo, pa sve to što sada nađu za njih predstavlja senzaciju. Naviknuti na moderan život u soliterima i lijepim kućama, uzimaju stare predmete i nose ih kao ukrase. I dobro je to, jer nesvjesno ti ljudi čuvaju ono što bi za koju godinu netragom nestalo.

Dobro je i što njegovanje tradicije i očuvanje kulturnog nasljeća posljednjih godina u Semberiji, Podrinju, na Majevici i Birču ima sve više pristalica, posebno među mladima.

Uprkos tome što ovovremenu, najmlađu generaciju, koja tek stupa na životnu i društvenu pozornicu, bije glas da su prepušteni kafićima, porocima i ljenčarenju, na sreću ima dosta njih koji se ne mogu svrstati u tu kategoriju. To su oni koji obećavaju da neće dozvoliti da se zaborave kulturne, duhovne i druge tradicije, ali su i da su siguran garant očuvanja nacionalnog identiteta.

"Vrijedi se samo malo potruditi, pa u starim ormarima, na tavanima i u sobama pronaći prave dragocjenosti. Toga toliko ima da se može napraviti mali muzej", kaže srednjoškolka iz sela Brodac kod Bijeljine Tamara Rikanović.

Ona je od pronađenih stvari zaista napravila muzej.

U Semberiji je dosta mladih okupljeno u književnim, likovnim i muzičkim klubovima, kao i u humanitarnim organizacijama, Svetosavskoj omladinskoj zajednici i drugim asocijacijama. U Ugljeviku, Loparama, Zvorniku i drugim gradovima je slično, pa im je zato lakše da prepoznaju prave vrijednosti i značaj pronađenih stvari u selima.

"Ono što u Podrinju privlači pažnju mladih, obrazovanih i vrijednih članova društva, jeste da, pored ostalog, stvaraju etnološke i muzejske zbirke. U tome imaju i uspjeha ali i podršku starijih. Neumorni su i strpljivo pretražuju tavane, podrume, stare kuće i vajate, pronalaze predmete uz prošlosti i skupljaju ih", kaže zvornički novinar Milenko Lazarević.

U njegovom rodnom selu Roćeviću, pored rijeke Drine nedaleko od graničnog prelaza Šepak, još prošle godine mladi entuzijasti Slavica Rikić, Zoran Stjepanović, Vladimir Ilić, Dejan Stjepanović, Novica Aćimović, Milenko Radić i Darko Marinković, za samo šest mjeseci pretraživanja u selu i okolini pronašli su toliko starih predmeta da se može načiniti bogata muzejska zbirka.

"To je pravo bogastvo. Mnogi od eksponata bili su u upotrebi još prije desetak godina, a sada su restaurirani i izloženi u Roćeviću da ih svako može vidjeti. Najviše predmeta nađeno je u domaćinskim kućama Miloja Lazarevića, Branka Stjepanovića, Vojina Tanackovića, Dušanke i Voje Mićić, Miloša Stjepanovića, Radivoja Ilića i drugih", objašnjava novinar Lazarević, koji je zdušno podržavao tu aktivnost roćevićke omladine.

Slični primjeri stvaranja etnoloških i muzejskih zbirki, sa veoma vrijednim eksponatima na kojima im zavide i profesionalni muzeji, zabilježeni su u brojnim podrinjskim mjestima, zatim u ugljevičkom kraju, te u semberskim mjestima Novi, Velino Selo, Brodac, Čengić, Dvorovi i drugim.

"Kada se počnu prikupljati starine, onda im se ne može odoljeti. Naprosto te mame, pa se za kratko vrijeme skupi toliko predmeta da se može natovariti kamion. Tako sam i ja počeo, pa sada imam muzej u koji svakodnevno navraćaju posjetioci iz brojnih mjesta. Posebno dolaze ljeti", kaže Draško Škorić (na fotografiji) iz sela Novi kod Bijeljine.

Draško je bio zidar, a kada je prestao raditi svoj zanat, uprkos godinama, načinio je muzejsku zbirku koja je registrovana i u Ministarstvu za nauku i kulturu Republike Srpske.

Sve to potvrđuje da nema mjesta strahovanju da su mlade generacije inertne, nezainteresovane i, kako ih još nazivaju, "pustahijske". Svakako ne. To nikako nisu. Bolji su od nas starijih, a to je za veliki ponos. I ljudski i nacionalni.

A ljeto još traje. Koliko li će još starina biti "iskopano" iz tame i ponovo biti dostupno nostalgičarima i onima koji žele da ih čuvaju?!

Uostalom, neki su prvi put ovoga ljeta pravili petrovdanske lile i pjevali ovom prazniku u čast seoskim sokacima. Toga oko njihovih solitera nema ni za lijeka.

Najčitanije