Život

Danijela Jagodić: Naš susret je bio sudbina

Danijela Jagodić: Naš susret je bio sudbina
Danijela Jagodić: Naš susret je bio sudbina
Blaženka Lejić

Odlazak u Švedsku na postdiplomske studije bivšoj banjalučkoj TV voditeljki Danijeli Jagodić potpuno je promijenio život. Pored toga što je već nakon prve godine na čuvenom Uppsala univerzitetu postala asistent na predmetu korporacijsko komuniciranje, što joj je donijelo neprocjenjivo iskustvo i sjajnu preporuku, za ovu zemlju trajno ju je vezalo i srce.

Osvojio ga je Šveđanin Svante, zaposlen u IT bisnisu, direktor jedne američke kompanije za sjevernu Evropu.

"Naša priča je zaista neobična. Upoznali smo se u avionu prije nešto manje od dvije godine. Dobili smo mjesto jedno do drugog i tokom višesatnog leta smo razgovarali, upoznali se i dogovorili da se ponovo vidimo kada se oboje vratimo u Švedsku. Nedugo potom smo izašli zajedno i tako je počela naša romansa. Vjerujem da je naš susret bio sudbina", priča Jagodićeva.

Ističe da bez obzira na činjenicu da komuniciraju na stranim jezicima, engleskom i švedskom, fantastično funkcionišu kao par, što potvrđuje i nedavna vjeridba. Privukao ju je, kaže, jer je pametan i osjećajan muškarac, koji zna da poštuje ženu.

"Dosta smo slični po temperamentu, imamo iste sisteme vrijednosti i mnogo razumijevanja jedno za drugo, što je okosnica svake dobre veze", navodi ona.

Otkriva da je svadba planirana za ljeto ili jesen iduće godine i da će najvjerovatnije biti organizovana i u Banjaluci i u Švedskoj.

"Došli smo do zaključka da, ukoliko bismo odabrali samo jednu varijantu, mnogi njegovi ili moji prijatelji i rodbina ne bi bili u mogućnosti da proslave taj divan dan sa nama", objašnjava Jagodićeva i dodaje da u neko dogledno vrijeme planiraju i prinovu.

Iako se sada u Švedskoj osjeća kao "svoj na svom", priznaje da na početku nije bilo lako zamijeniti dinamično okruženje i bogat socijalni život koji je imala u Banjaluci za novu sredinu, u kojoj nikoga nije poznavala.

Povrh svega, kaže, živjela je u dvorcu u okolini Upsale, potpuno sama. "Period adaptacije je trajao nekoliko mjeseci. Trebalo se naviknuti na činjenicu da su običaji, kultura, mentalitet i klima drugačiji, kao i na to da u svakodnevnoj komunikaciji moram koristiti strani jezik. Međutim, psihički sam bila spremna na zahtjeve tog tipa još onda kada sam donijela odluku da živim u stranoj zemlji. Zbog toga sam na sve novine gledala kao izazov", priča Jagodićeva, koja je u Stokholmu, gdje živi, stekla nekoliko bliskih prijatelja.

Tvrdi da je još od 2006. godine, kada je završila studije u Banjaluci, radila na ostvarenju cilja da obrazovanje nastavi van granica naše zemlje. Učila je aktivno engleski i informisala se o zahtjevima za upis na neki od evropskih fakulteta.

"Odluka da odem i sve napustim nije bila iznenadna, prije bih rekla da je to bio višegodišnji plan. Naravno da su dileme postojale, jer sam i u Banjaluci imala lijep život i posao iz snova, ali ambicija da ostvarim nešto više je prevladala. Nakon što sam aplicirala na magistarske studije na nekoliko univerziteta u Evropi i bila primljena na tri, odluka je pala na Upsala univerzitet u Švedskoj. Razlozi za to su bili sljedeći - to je univerzitet sa fantastičnom reputacijom i 600 godina starom tradicijom, a Švedska je jedna do socijalno i ekonomski najuređenijih zemalja", objašnjava bivša voditeljka.

Sve joj je, govori, bilo lakše kada joj je kao potvrda kvaliteta stigla ponuda da radi kao asistent.

"Rad na fakultetu je u svakom slučaju bio jedno fanastično iskustvo, kroz koje sam mnogo naučila i naravno stekla dobru referencu za dalji razvoj karijere. Ipak, s obzirom na činjenicu da sam upravo okončala magistarske studije, sada svoju karijeru planiram usmjeriti u nekom drugom pravcu od akademskog. Nastavljam aktivno učenje švedskog jezika, a razmatram i opcije za posao u svojoj branši", dodaje Jagodićeva, koja piše kao novinar za online magazin "GoGlocal".

Prijateljstva

Kaže da se maksimalno trudi da održi prijateljstva koja je izgradila prije nego što je otišla u Švedsku.

Svjesna je, kaže, činjenice da je malo vjerovatno da će nova prijateljstva steći u Banjaluci ili Prijedoru, pa da se trudi da sačuva ona koja već ima.

"Za ovo vrijeme, koliko sam ovdje, vidjela sam koliko su neka prijateljstva jaka ili ne. Vrijeme je uvijek najbolji pokazatelj. Kada dođem kući, ljudi su prema meni uvijek srdačni, a kakav stav imaju kada im okrenem leđa, to ne znam niti želim da znam. Uvijek postoje zli jezici koji dođu i do mene, bez obzira na geografsku udaljenost, jer Banjaluka je relativno mali grad u kome se sve zna i u kome je trač nerijetko jedini hobi", priznaje ona.

Najčitanije