Roditelji teško gledaju svoje dijete nezadovoljno, pa ponekad djeluje mnogo jednostavnije popustiti nego reći "ne".
Međutim, ako popuštanje postane pravilo, dijete može početi očekivati da uvijek dobije ono što želi.
Psiholog Mišel Borba (Michele Borba), stručnjak za roditeljstvo i razvoj djece, izdvojila je pet ponašanja koja, prema njenom iskustvu, mogu ukazivati na pretjerano ugađanje djetetu.
Dobra vijest za roditelje, kaže, jeste da se naučeni obrasci ponašanja mogu mijenjati.
Pet znakova na koje treba obratiti pažnju
1. Ne prihvata "ne" kao odgovor
Dijete očekuje da bude po njegovom i teško prihvata granice koje mu roditelji postavljaju. Nerijetko upravo ono roditeljima stalno govori "ne".
2. Više želi da dobija nego da daje
Dijete ne pokazuje mnogo zahvalnosti za ono što drugi čine za njega. Umjesto "molim" i "hvala", mnogo češće se čuje zahtjev da mu se nešto da ili kupi.
3. Sve želi odmah
Ne razmišlja o tome da njegov zahtjev možda nije zgodan drugim ljudima. Očekuje da roditelj ostavi ono što radi i odmah ispuni njegovu želju.
4. Misli prvenstveno na sebe
Očekuje poseban tretman i teško podnosi kada neko drugi dobije pohvalu ili nagradu. Na primjer, ako drugo dijete u razredu dobije priznanje, može reagovati riječima: "Ja to zaslužujem više."
5. Nikada nije zadovoljno onim što ima
Iako ima mnogo igračaka ili drugih stvari koje želi, ubrzo traži nešto novo. Ono što već posjeduje kao da vrlo brzo gubi vrijednost.
Kako roditelji mogu promijeniti takvo ponašanje
Borba ističe da se ponašanja koja su naučena mogu i mijenjati. Međutim, roditelji ne bi trebalo da očekuju da će dijete odmah dobro reagovati na nova pravila.
Ako je naviklo da dobija ono što želi, postavljanje granica vjerovatno će u početku izazvati otpor.
Naučite reći "ne" bez osjećaja krivice
Roditelji ponekad strahuju da će odbijanjem djetetovih želja narušiti njegovo samopouzdanje. Postavljanje jasnih i uzrastu primjerenih granica, međutim, važan je dio odrastanja.
Kada kažete "ne", savjet je da kratko objasnite razlog.
Umjesto dugog pregovaranja, dovoljno je, na primjer: "Prvo domaći zadatak, a onda igra."
Hvalite ono što je zaista važno
Umjesto da pohvala uvijek bude vezana za ocjene, pobjede ili lična dostignuća, Borba preporučuje da roditelji primijete i situacije u kojima dijete pokaže obzirnost prema drugima.
Ako je nekome pomoglo, podijelilo igračke ili dobro sarađivalo s drugim djetetom, upravo takvo ponašanje vrijedi pohvaliti.
Umjesto pitanja: "Šta si dobio na testu?", roditelj ponekad može pitati: "Šta si danas lijepo uradio za nekoga?"
Podstičite zahvalnost
Jedna od preporuka je uvođenje malih porodičnih rituala zahvalnosti.
Mlađa djeca mogu nacrtati nešto zbog čega su zahvalna, dok starija mogu voditi dnevnik. Porodica može i za stolom razgovarati o lijepim stvarima koje su joj se tog dana dogodile.
Dijete ne mora sve dobiti odmah
Čekanje je još jedna vještina koju dijete treba da razvije.
Ako roditelj razgovara telefonom, a dijete zahtijeva njegovu pažnju, ne mora istog trenutka prekinuti razgovor. Ako dijete želi nešto da kupi, a nije ponijelo novac koji je za to odvojilo, kupovina može sačekati sljedeći put.
Cilj nije kažnjavanje, već učenje da njegove želje ne moraju uvijek biti trenutno ispunjene.
Razgovarajte o osjećanjima drugih
Kada dijete uradi nešto bezobzirno, roditelj može pokušati da mu pomogne da situaciju sagleda iz perspektive druge osobe.
Na primjer: "Kako misliš da se tvoj prijatelj osjećao kada si mu bez pitanja uzeo slatkiš?"
Nakon toga može uslijediti pitanje: "Šta bi sljedeći put mogao uraditi drugačije?"
Na taj način pažnja se sa samog prekršaja prebacuje i na posljedice koje njegovo ponašanje ima na druge.
Više davanja, manje dobijanja
Borba savjetuje roditeljima da djeci omoguće iskustvo pomaganja drugima.
To može biti poklanjanje igračaka koje više ne koriste, pomaganje nekome kome je potrebno ili neka druga aktivnost prilagođena uzrastu djeteta.
Istovremeno, roditelji mogu postaviti jasne granice kada je riječ o kupovini i poklonima i dosljedno ih se pridržavati.
Mišel Borba je edukacijski psiholog i autorka više knjiga o roditeljstvu i razvoju djece, a ove savjete iznijela je u tekstu za CNBC.
Napomena: Izraz "razmaženo dijete" nije medicinska niti psihološka dijagnoza. Pojedina ponašanja mogu biti uobičajena u određenim fazama razvoja i sama po sebi ne znače da je dijete "razmaženo". Ako roditelje zabrinjavaju izražene ili dugotrajne promjene u ponašanju djeteta, savjet treba potražiti od pedijatra ili kvalifikovanog stručnjaka za mentalno zdravlje djece.