Život

Dušan Cvijanović 42 godine u službi željeznica: Vozio i Titov Plavi voz

Dušan Cvijanović 42 godine u službi željeznica: Vozio i Titov Plavi voz
Dušan Cvijanović 42 godine u službi željeznica: Vozio i Titov Plavi voz
Nevena Vržina

Sasvim slučajno sam počeo da radim na željeznicama i ostao sam tu do kraja radnog vijeka, tačnije 42 godine.

 Za taj period me vežu lijepe uspomene. Radilo se mnogo, nekada čak i po 400 sati mjesečno, kaže Dušan Cvijanović, mašinovođa i željezničar.

Ovaj 76-godišnji Dobojlija radio je prvo za "Jugoslovenske željeznice", a kasnije za "Željeznice RS".

Cvijanović se prisjetio kako su izgledali njegovi prvi dani na željeznici, gdje je nekada ostajao da radi i dan i noć bez prestanka.

"U početku sam vozio isključivo na brzoj vuči, za Beograd, Zagreb, Sarajevo. Nekada sam ostajao i po 24 sata na poslu, ali i tu je bilo zadovoljstva. To je bio izazov za mene i mnogo se radilo", priča Cvijanović.

On smatra da čovjek u životu ima tri perioda - djetinjstvo, koje je njemu ostalo u lijepoj uspomeni, potom drugo doba, za koje Cvijanović kaže da je takođe fino proveo, i na kraju treće doba, kojeg se on kao mlad najviše plašio.

"Uvijek sam se bojao starosti, međutim, kada sam došao u penziju, nakon godinu i po dana saznao sam da je to najljepše doba. I sada mnogo putujem i to me ispunjava. Nedavno sam bio u Kanadi, Mađarskoj i Austriji", dodaje Cvijanović.

Kaže da mu je jedan od najsrećnijih trenutaka u njegovom dugogodišnjem radu na željeznici bio kada je saznao da će voziti "Plavi voz".

"Jednog dana sam došao kući s posla i došli su iz firme po mene i rekli mi da treba da se obučem svečano i pođem sa njima. Došli smo u Doboj, da bi nas potom poslali u Banjaluku, gdje mi je rečeno da ću voziti "Plavi voz". Mislio sam da je u njemu Tito, ali se ispostavilo da vozim iranskog šaha Reza Pahlavija", sjeća se Cvijanović.

Žal

Cvijanoviću je najžalije što nije vozio "Plavi voz" kada je prevožen kovčeg s Titovim tijelom

Drugu priliku da vozi "Plavi voz" Cvijanović je dobio 1967. godine, kada je u njemu zaista bio Josip Broz Tito. Tada ga je vozio do Zenice, ali, kako navodi, nije mogao da mu se obrati ili da priča s njim s obzirom na to da je bilo mnogo oficira.

"Jedan od bliskijih susreta s Titom imao sam jednom prilikom kada sam bio na željezničkoj stanici u Zenici, gdje je on stajao ispred voza. Tada sam stajao veoma blizu njega i gledao sam kako je izvadio cigaretu i zapalio. Gledao sam ga dugo, i koliko sam mogao da vidim, nije bio običan čovjek, imao je nešto prodorno u sebi. Ja obično ljude mogu lako 'čitati', ali on je zaista bio poseban", pojasnio je Cvijanović.

Posljednji put priliku da upravlja "Plavim vozom" u kojem se nalazio Tito dobio je sedamdesetih godina prošlog vijeka na liniji Vinkovci - Sarajevo.

Prisjećajući se lijepih uspomena, uglavnom u vezi s Titom, Cvijanović govori i o onim nešto manje lijepim događajima kojima je tokom svog dugogodišnjeg rada prisustvovao na pruzi.

"Jedan od težih slučajeva bio je onaj kada sam vozio voz rudara za Zenicu, kada mi se jedna djevojka bacila pod voz. Međutim, ja sam naglo zakočio i voz je na sreću uspio stati i nju smo spasili", ispričao je Cvijanović.

Arterija

Ono što je u ljudskom organizmu arterija, to je za jednu državu željeznica, smatra Cvijanović

Svoju zanimljivu priču Cvijanović nastavlja u osamdesetim godinama prošlog vijeka, gdje mu je najžalije što nije imao priliku da upravo on upravlja "Plavim vozem" 5. maja 1980. godine, kada je prevožen kovčeg s Titovim tijelom iz Ljubljane preko Zagreba do Beograda. Tito je umro 4. maja 1980. godine u Kliničko-bolničkom centru u Ljubljani, a četiri dana kasnije sahranjen je u Beogradu u Kući cvijeća.

"Veoma sam se interesovao da saznam ko je tada vozio 'Plavi voz', međutim nisam uspio nikada da saznam. Volio bih da sam to mogao da budem ja", iskren je Cvijanović.

Prema njegovim riječima, bilo je momenata kada je poželio da napusti sve, ali je imao zaista veliku ljubav prema željeznici i nikada je nije mogao napustiti.

"Smatram da ono što je u ljudskom organizmu arterija, to je za jednu državu željeznica i bilo bi dobro kada bi danas privrednici uvidjeli njen značaj, jer ona jedina može da razriješi masovne prevoze, kako robe, tako i putnika, a ujedno je i najsigurniji prevoz", zaključuje Cvijanović.

"Plavi voz"

"Plavi voz" je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih vozova u cijelom svijetu, a izgrađen je 1959. godine za specijalne potrebe bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Osmišljen kao cjelina koja omogućava boravak, rad i sve protokolarne obaveze tokom putovanja, kako u zemlji, tako i u inostranstvu, voz je predstavljao pravu pokretnu rezidenciju - voz mira.

Opremljen svime što je bilo neophodno za luksuzno i komforno putovanje, s pravom je nosio epitet salonskog voza.

Unutrašnjost voza urađena je uglavnom u drvetu. Korišteni su mahagoni, kruška i orah, a intarzijama su dekorisani saloni i hodnici. Kvalitetnim materijalima, vunenim tepisima, plišom i svilom, upotpunjen je enterijer u stilu Art Deco i sačuvan u autentičnom obliku.

Voz mira

Titov "Plavi voz" danas, uglavnom u specijalnim prilikama, krstari prugama Srbije. Kompozicija voza sastavljena je od više vagona koji se kombinuju prema potrebi i čak četiri različite lokomotive koje su takođe promjenljive. Tri lokomotive: "Kozara", "Neretva" i "Drina" su jedinstvene u cijelom svijetu. Proizvedene su u Njemačkoj 1957. godine specijalno za "Plavi voz". Četvrta je parna lokomotiva proizvedena 1947. godine u fabrici MAVAG u Budimpešti. Najčuveniji dio voza je Titov salon u kojem se nalazi radna soba sa bibliotekom. Tu su i dvije spavaće sobe, kupatilo, kao i paralelni, uski hodnik, koji povezuje prostoriju za tajne i povjerljive razgovore sa kabinama za Titovu ličnu poslugu te omogućuje kružno kretanje po vagonu.

Najčitanije