SARAJEVO - Enisa Šabanović, odlikašica iz Tuzle, iako ima sedamnaest godina zna čime se želi baviti u životu, te je zbog ljubavi prema slikarstvu promijenila sredinu i sada pohađa treći razred Srednje škole primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
"Mislim da mi se ljubav prema papiru i olovci rodila već kao petogodišnjakinji. Tada sam s porodicom išla na odmor u Mostar i nisam željela da idem od djevojke koja je sjedila na mostu s blokom i olovkom u ruci i crtala Stari most", priča Enisa za "Nezavisne", koja je osnovnu školu završila u Živinicama.
Slikarstvom se aktivno počela baviti prije tri godine, a sve do tada je vježbala crtanje olovkom, oslobađala pokrete rukom, učila o bojama i kontrastima te usavršavala neke osnovne stvari.
Crtanje joj je još u osnovnoj školi bio hobi i zanimacija u slobodno vrijeme, no sada već prerasta u zanimanje, jer je odabrala taj smjer pri upisu u srednju školu.
"U osnovnoj školi pokazala sam izraženiju kreativnost i sposobnost da nacrtam ono što vidim. To je primijetila učiteljica te rekla mojim roditeljima da je to što radim vrijedno pažnje i razvijanja talenta. Roditelji i starija sestra nisu se oglušili na to i podržavali su me sve vrijeme u svim mojim odlukama te vjerovali u mene", navodi ova mlada talentovana djevojka.
Najveća sreća na svijetu je, kaže, kada vas ljudi koje volite podržavaju u nečemu što želite da radite.
"Nikad mi nisu rekli da od toga nema hljeba ili da upišem neku drugu školu. Vjeruju u mene, moju istrajnost, snagu i talenat od prvog dana moje ideje o umjetničkoj školi. Vrlo su sretni i ponosni, prije svega što sam ja sretna i ispunjena onim što radim, pa onda zbog toga što nižem dobre rezultate i uspjehe", priča ova Tuzlanka.
Kaže da voli raditi portrete i vrlo je vješta u tome.
Ranije su njenu pažnju dosta privlačili pejzaži i mrtva priroda, ali posljednjih mjeseci želju za radom izazivaju joj portreti.
U školi radi reprodukcije djela starih majstora, što je sve vježba usavršavanja, ali ovo ljeto već planira raditi neke slike za sebe i porodicu.
Sada, nakon dolaska u Sarajevo, fokusirala se na školu jer joj je bitno da bude odgovorna i na vrijeme završava svoje obaveze.
"Promjena sredine, prilagođavanje i upoznavanje novog grada mi nije dalo prostora da nastavim sa vannastavnim aktivnostima u tolikoj mjeri. Ranije, u prvom i drugom razredu sam imala dosta izostanaka zbog vannastavnih aktivnosti, pojedinim profesorima je to smetalo, a nekima je pak bilo drago što ima mladih koji ispunjavaju svoje slobodno vrijeme produktivno i korisno. Ipak sam i tada uspjela održavati visok prosjek ocjena, samo je bilo bitno dobro rasporediti vrijeme", tvrdi ova sedamnaestogodišnjakinja.
Kaže da svoje slobodno vrijeme posvećuje istraživanju o nečemu što je zanima, trenutno o starim majstorima i istoriji uopšte, a u zadnje vrijeme radi na jednom projektu koji će, nada se, biti uspješan.
"Ukoliko imam narudžbu, svoje slobodno vrijeme trošim i na crtanje portreta. Takođe, istražujem o drugim fakultetima i mogućnostima u našoj zemlji i inostranstvu. Otkako se bavim slikarstvom želja mi je sarajevska Akademija. Međutim, otkako sam u Sarajevu nekako mijenjam mišljenje... Ono će se vjerovatno promijeniti još mnogo puta do trenutka kada bude trebalo da upišem fakultet, ali zasad Akademija ostaje kao primarna opcija", priča Enisa o svojim planovima za budućnost.
Govoreći o svojim uzorima u slikarstvu, ona kaže da od pravaca ne može a da ne spomene renesansu, prelazni manirizam, te barok i sve genijalne umjetnike i njihova remek-djela, niti osporiti njihovu moć u ruci i genijalnost onoga što su radili.
"Takođe, impresionizam smatram divnim pravcem jer je jako sličan meni i mom dosadašnjem stilu i ukusu, ali i dalje nemam omiljeni. Teško se odlučiti zbog toga što još nisam dovoljno proučila svaki pravac posebno. Samim tim, trenutno nemam svoj uzor u umjetnosti i vjerujem da će se to desiti kada sebe još izgradim kao umjetnika", ubijeđena je ova harizmatična mlada umjetnica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
