Kakvu filmsku priču ima ovaj čovjek – Hrvat koji je postao legenda američkog fudbala. Onog pravog, „soccera“.
Niko tada nije mario što je jedan mladić emigrirao, „pobjegao“ s turističkom vizom u Sjedinjene Američke Države. Mirko Liverić, koji će u Americi postati „Mark“, pobjegao je „preko bare“ zbog siromaštva – što je kasnije i sam priznao. U neuobičajeno teškim okolnostima, postao je živa legenda.
Proveo je osam godina u Sjevernoameričkoj fudbalskoj ligi i još sedam u „Major Indoor Soccer League“ (dvoranski fudbal). Pritom je imao šesnaest nastupa za reprezentaciju SAD-a, postigavši tri gola.
Za američku reprezentaciju igrao je od 1973. do 1980. godine. Njegova prva utakmica bila je 1:0 poraz od Poljske 3. avgusta 1973. na stadionu Soldier Field u Čikagu. Prvi gol je postigao dva dana kasnije u Vindzoru, kada su Amerikanci savladali Kanadu sa 2:0. Posljednju utakmicu odigrao je 1. novembra 1980. u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kada je Amerika u Vankuveru izgubila od Kanade 2:1. Liverić je ušao umjesto Stiva Mojersa u 76. minutu.
„U Ameriku sam došao sedamdesetih godina s turističkom vizom. Nisam odslužio vojni rok, pa sam htio van. Ni danas mi nije jasno kako sam uspio. Bilo mi je teško – posluživao sam u prodavnici, prao suđe, radio na utovaru. Ma, bilo je strašno“, priča on.
„Prvo su emigrirali moja tetka Flavija i teča Ive, pa su pozvali mog pokojnog oca i mene. Poslali su nam garantno pismo pomoću kog smo dobili turističku vizu. Mogu reći da je razlog našeg odlaska bio trbuhom za hljebom. Imao sam 18 godina kad sam napustio Zaton. Nekoliko dana prije nego što je stiglo garantno pismo od tetke Flavije, dobio sam poziv iz Beograda da zaigram za Crvenu zvezdu, ali sam se odlučio za obećanu zemlju.“
U Njujorku mu nije bilo nimalo lako. Radio je i danju i noću. Neradnim nedjeljama igrao je za lokalni klub Dalmatino. I dok je igrao za klub iseljenika, koji su se družili poslije utakmica – dogodio mu se životni preokret.
„Dalmatinac je bio hrvatski fudbalski klub u Njujorku za koji sam igrao više iz hobija. Sredinom 1973. dolazi do obrta – trener Cosmosa Gordon Bredli me primijetio i ponudio mi ugovor s klubom. Vidio sam ga nekoliko puta na tribinama kako me posmatra. Prvo sam pomislio da radi za imigracijski ured – nisam ni slutio da će mi se život promijeniti.“
Cosmos je najpoznatiji po tome što su sedamdesetih godina za njega igrale legende kao što su Pele i Franc Bekenbauer, a s njima je nastupao i nekadašnji igrač Hajduka Ivan Buljan. Kasnije je dres Cosmosa nosio i legendarni Raul iz Reala, koji je tu završio karijeru.
Njujorški Cosmos danas nije ni sjena nekadašnjeg kluba, ali je nama postao zanimljiv kada je u njega prije desetak godina došao Niko Kranjčar. On je postao četvrti Hrvat u Cosmosu – prije njega su igrali Ivica Buljan, Jadranko Topić i – junak ove priče – Mirko Liverić.
Da, u Cosmosu je na kraju karijere igrao i Pele – za mnoge najbolji fudbaler svih vremena. Transfer Pelea bio je komplikovan i skup – tri godine igranja plaćene su sedam miliona dolara. Američki državni sekretar Henri Kisindžer morao je urgirati kod brazilskog predsjednika da bi došlo do transfera. Tribine su bile pune – po 50.000 ljudi po utakmici. Kasnije su stigli i Bekenbauer, Karlos Alberto i Činjalja – stvorena je ekipa snova.
„Sjećam se Peleovog dolaska. Nismo znali dolazi li on ili Džordž Best. Prvo što je uradio – kao pravi džentlmen, svakom je pružio ruku i zagrlio nas“, prisjeća se Liverić.
Liverić u Americi: Golovi, titule, prijateljstva
U Cosmosu je Liverić igrao 1974. i 1975. Potom je prešao u San Jose Earthquakes za dobru svotu novca. Tamo je ponovo zablistao – deset golova u dvadeset utakmica i devet asistencija. To mu je donijelo izbor u najbolji tim MLS-a za 1976. godinu. Postao je i američki reprezentativac.
S Peleom je ostao u kontaktu.
„Sreli smo se jednom poslije više od trideset godina, u restoranu. Dočekao me zagrljajem i poljupcem. Ma, Pele je čudo. Viđao se s papama i predsjednicima. Kad smo 1980. igrali protiv Santosa u Brazilu, poslije večere nas je ugostio u svojoj kući. Iza kuće – muzej od kamena, pun uspomena i poklona iz cijelog svijeta“, kaže Liverić.
Pred početak rata devedesetih, vratio se u rodni Zaton, kraj Zadra, prenosi Dnevno.