LONDON - Njegovo ime je Harmin Sijerčić, Goraždanin sa adresom u Velikoj Britaniji, a već godinama na krajnje neobičan način pomaže žrtvama rata koji i danas nose traume.
U članku metro.co.uk on kaže da je oduvijek bio okružen instrumentima i muzikom:
“Rođen sam u gradu Goražde, u istočnom dijelu BiH, u blizini granice sa Srbijom. Moje djetinjstvo sa majkom, ocem i bratom bilo je srećno djetinjstvo. Oduvijek sam bio okružen kreatvinim stvarima”, kaže Sijerčić.
Ipak, njegov bezbrižan život prekida rat u BiH, te on nije imao drugog izbora nego da se spasi.
On je uspio da napusti Goražde, ali nažalost, njegovi roditelji i brat nisu imali validne pasoše.
“Ostaviti njih je bila najteža stvar u životu, a da stvar bude još gora, komunikacije su bile otežane i nismo mogli da se čujemo”, prisjeća se on.
Prvo je otišao u Beograd, vozom iz Crne Gore. Međutim, kako ni Srbija tada nije bila sigurna, jer je bila blizu ratne zone, odlučio je da ode u Sloveniju:
“U Ljubljani sam imao prijatelje, bilo je to veliko olakšanje kada sam vidio ljude koje poznajem”, kaže on.
Međutim, Slovenija je proglasila nezavisnost i nesigurnost se osjećala na svakom koraku, dosta ljudi je napuštalo ovu zemlju.
“Ja sam imao sreže da sasvim slučajno dođem u Veliku Britaniju krajem 1992. godine. Bio je to konvoj u kojem se bile bh. izbjeglice koje su željele da napuste Sloveniju”, prisjeća se.
Tog oktobra 1992. godine prvo njegovo odredište bio je Darlington i prisjeća se kako su mu volonteri iz cijele zemlje pomogli da krene u novi život.
“Odradili su sve pojedinosti, uključujući i pronalaženje smještaja, a čak su mi pomogli i da završim studije. Ta brig ai podrška su me duboko dirnuli”, kaže on. Iako je to za njega sve bio jedan kulturološki šok, bio je srećan što je na sigurnom.
“Od prvog dana samo sam mislio na moju porodicu. Bio sam u strahu, posebno jer je moja mama bila ranjena, što sam ja saznao tek kasnije”, kaže on. Svoj mir je pokušao da nađe u muzici, koja mu je pomogla da odagna sve svoje brige. Nakon završenih studija, dobija posao u jednom bh.udružeenju u Birmingemu, kao koordinator.
“To je bio period kada sam odlučio da se prijavim za kurs muzičke terapije u the Nordoff-Robbins Music Therapy Centre u Londonu. Tu sam naučio da kombinujem moje muzičke vještine sa iskustvom rada sa ljudima, i to onima kojima je pomoć najviše trebala”, kaže on.
Nakon toga, dobio je posao kao muzički terapeut u dobrotvornom društvu “Freedom from Torture”, gdje i danas radi.
“Glavni razlog zašto sam posao muzički terapeut jeste da pomognem ljudima poput mene, sa izbjegličkim bekgraundom. Nadam se da ću pomoći i izliječiti i druge od trauma, a sve to koristeći muziku kao medijum”, kaže on. vOn dodaje da je ljudima nekada teško da pričaju o svemu kroz šta su prošli i tu je muzika koja pomaže u komunikaciju. Naime, muzika ih oslobodi i pomogne da prođu kroz sve to. Primjera radi, jedan njegov klijent, Iranac rekao mu je da je u svojoj zemlji bio kažnjen zbog sviranja gitare. Kada bi dolazio na terapiju, svirao bi sve ostale instrumente, osim gitare. Međutim, vremenom je prevazišao to traumatično iskustvo i opet je počeo da svira gitaru.
Na kraju dodaje da redovno posjećuje Bosnu i Hercegovinu:
“Iako sam ovdje već 30 godina, obavezno idem u svoj rodni grad, posjećujem familiju bar jednom ili dva puta godišnje. Zaista sam zahvalan što su oni danas svi dobro i na sigurnom”, kaže na kraju on. a
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.